Dok mislimo da su naša djeca sigurna u svojoj sobi, ona u tišini i stidu mogu voditi teške borbe sa online ucjenama. Saznajte kako prepoznati online seksualno nasilje i pružiti djetetu podršku koja mu je u tom trenutku jedino potrebna.
Kako prepoznati znakove i pružiti podršku bez osude?
Zamislite završetak jednog sasvim običnog dana. Djeca su završila školske obaveze, vi ste završili svoje i vrijeme je da se pripremite za novi dan. Pomislite kako svi odlazite na spavanje, a vaše dijete u svoja četiri zida doživljava nešto o čemu nikada ne biste mogli ni slutiti. Neko mu prijeti, traži da pošalje fotografije i ucjenjuje ga.
Vjerujemo da je i sama pomisao na ovo strašna, ali djeca koja prolaze kroz online seksualno nasilje najčešće pokušavaju sama da se nose sa istim. Ostaju sama u toj agoniji da bi zaštitila sebe ili nas, odrasle. Ovo nije poziv da neko osjeti krivicu, ovo je poziv svima nama da obratimo pažnju i pitamo dijete kako je.
Gdje sve počinje?
Internet čini veliki dio naše svakodnevice, a djeci nerijetko predstavlja važno mjesto socijalnih interakcija. Često govorimo o tome da internet može biti jako korisno mjesto, ali isto tako i mjesto na kojem borave ljudi koji nemaju dobre namjere. I mi odrasli to često zaboravimo, pa nije iznenađujuće da i dijete može povjerovati nekome ko želi da zloupotrijebi njegovo povjerenje.
Seksualno nasilje putem interneta može izgledati tako da se odrasla osoba javi djetetu ili mladoj osobi, predstavi se kao vršnjak i postepeno izgradi odnos povjerenja kako bi ga kasnije zloupotrijebila. Međutim, počinioci su često i osobe koje dijete ili mlada osoba već poznaje. To najčešće može biti partner ili prijatelj.
Zamislite mlađi par koji je zaljubljen. U jednom trenutku jedan partner počinje da vrši pritisak i traži intimnu fotografiju. Govori da to druga strana treba da uradi jer ga voli, jer svi drugi to rade ili zato što je to dokaz ljubavi. Ponekad pritisak prerasta u prijetnje da će podijeliti njihove prepiske ili druge privatne detalje ukoliko fotografija ne bude poslana.
I šta se onda dešava?
Dijete ili mlada osoba često osjeća strah, stid i krivicu. Možda misli da je samo izazvalo situaciju u kojoj se našlo. Plaši se osude okoline ili vjeruje da će povrijediti roditelje i napraviti problem cijeloj porodici. Zbog toga često odluči da ne govori o onome što se događa.
Jedan od razloga zbog kojih nastavljaju komunikaciju s osobom koja ih ucjenjuje jeste uvjerenje da će tako uspjeti da kontrolišu situaciju. Možda misle da će, ako nastave da odgovaraju na poruke ili ispune nove zahtjeve, spriječiti objavljivanje fotografija. Vjeruju da će se druga osoba smiriti i da će prijetnje prestati.
Zato je važno da se ne pitamo samo zašto dijete nije prekinulo komunikaciju, već i šta ga je navelo da ostane u odnosu koji ga povređuje.
Razumijevanje potreba djece i mladih
Kada govorimo o djeci i mladima, važno je da razumijemo i njihove potrebe. Svi želimo da budemo prihvaćeni, voljeni i važni nekome. U periodu odrastanja te potrebe mogu biti posebno izražene.
Ponekad mlada osoba podijeli intimnu fotografiju jer vjeruje da će se tako nekome dopasti, da će zadržati partnera ili dobiti potvrdu da je voljena. Možda misli da će, ako odbije, izgubiti osobu do koje joj je stalo.
Ako posmatramo samo postupak, lako je reći da nije trebalo da pošalje fotografiju. Ali ako pokušamo da razumijemo potrebu koja stoji iza tog postupka, možemo otvoriti važniji razgovor o ljubavi, prihvatanju, samopouzdanju i granicama. O tome da ne moramo dokazivati ljubav tako što radimo nešto što ne želimo i da nas osoba koja nas voli neće ucjenjivati niti pritiskati.
Zato, važno je naglasiti da osoba koja je poslala intimnu fotografiju nije kriva što je neko drugi zloupotrijebio ili podijelio bez njenog pristanka. To što je fotografiju poslala jednoj osobi ne znači da je pristala da je vidi bilo ko drugi.
Šta uraditi u takvim situacijama?
Kada se to dogodi djetetu ili mladoj osobi, dodatna osuda i prebacivanje krivice samo produbljuju osjećaj srama. Umjesto da pomoć potraži na vrijeme, dijete može povjerovati da mora samo da riješi problem koji postaje sve teži. Zato je važno da roditelji znaju kako da reaguju kada im dijete saopšti da se našlo u ovakvoj situaciji.
Možda ćete osjetiti ljutnju, strah ili razočaranje. Možda ćete se pitati kako niste primijetili šta se događa i imaćete potrebu da odmah pronađete rješenje. Ipak, u tom trenutku najvažnije je da dijete zna da nam se može obratiti bez straha od osude i kazne.
Umjesto pitanja “Zašto si to uradio/la?” možemo reći: “Želim da razumijem šta se dogodilo i kako si se osjećao/la.”
Umjesto “Zašto mi nisi ranije rekao/la?” možemo reći: “Znam da ti možda nije bilo lako da mi ovo kažeš. Hvala ti što si mi rekao/la.”
Važno je saslušati dijete, jasno mu reći da nije krivo za nasilje koje proživljava i pomoći mu da pronađe izlaz iz situacije. Kada je potrebno, to podrazumijeva i prijavljivanje nasilja nadležnim službama i traženje stručne podrške.
Da li možemo uraditi još nešto kao roditelji?
Ne možemo biti prisutni u svakoj online interakciji naše djece, niti možemo predvidjeti svaku situaciju u kojoj će se naći. Ali možemo graditi odnos u kojem znaju da nam se mogu obratiti čak i onda kada misle da su pogriješili.
Možemo razgovarati sa njima o odnosima, povjerenju, granicama i njihovim potrebama. Možemo ih učiti da prepoznaju pritisak i manipulaciju, ali i pokazati da ne moraju sve znati i umjeti sami.
Djeci nije potrebno da budemo roditelji koji uvijek imaju sve odgovore. Potrebno im je da znaju da, kada se nađu u situaciji iz koje ne znaju kako da izađu, neće morati da je prolaze sama.
Online seksualno nasilje nije tema o kojoj treba da razgovaramo samo kada se dogodi nekom drugom. To je tema o kojoj treba da učimo i razgovaramo kako bismo stvorili siguran prostor za razgovor bez osude, te prevenirali potencijalno nasilje. Djeci je potrebno da znaju da, kada se nađu u situaciji iz koje ne znaju kako da izađu, neće morati da je prolaze sama.
Ako želite da saznate više o ovoj temi, pozivamo vas da pogledate i naš podcast, u kojem smo detaljnije razgovarali o online seksualnom nasilju, iskustvima djece, mladih i načinima na koje im možemo pružiti podršku.
Briga o djetinjstvu zajednička je odgovornost svih nas. Svaki prostor u kojem djeca mogu slobodno da se igraju, istražuju, druže i osjete da pripadaju predstavlja ulaganje u njihovo odrastanje. Kada im omogućimo više takvih trenutaka, gradimo zajednicu u kojoj djeca imaju priliku da odrastaju uz podršku, povjerenje i iskustva koja će nositi sa sobom i kada odrastu.
Postanite Zaštitnik djece!
Razgovori o roditeljstvu, mentalnom zdravlju i odrastanju imaju moć da mijenjaju živote.
Pratite “Štit nove generacije” i podcast “Razumna priča”, dijelite znanje i podržite djecu i porodice kojima je to najpotrebnije.
Postanite Zaštitnik djece – jer sigurnost djeteta počinje razumijevanjem.
