Njihov uspjeh nije došao slučajno. Iza njega su stajali kvalitet, ulaganje u razvoj, promišljen marketing i sposobnost da se prepozna šta kupci žele
U vrijeme kada su potrošači u bivšoj Jugoslaviji često prednost davali proizvodima iz Njemačke, Sjedinjenih Američkih Država ili Japana, nekoliko domaćih kompanija uspjelo je napraviti nešto što nije bilo nimalo jednostavno – osvojiti upravo ta tržišta.
Elan, Gorenje i Vegeta postali su prepoznatljivi brendovi daleko izvan granica tadašnje države, a njihovi proizvodi pronašli su put do kupaca u Njemačkoj, Austriji, Francuskoj, Švedskoj i drugim evropskim zemljama.
Njihov uspjeh nije došao slučajno. Iza njega su stajali kvalitet, ulaganje u razvoj, promišljen marketing i sposobnost da se prepozna šta kupci žele. Iako su nastajali u drugačijem ekonomskom sistemu, ovi brendovi pokazali su da jugoslavenska proizvodnja može konkurisati i na najzahtjevnijim tržištima.
Kako piše Index.hr, tri priče posebno izdvajaju put od domaćih fabrika do međunarodnog uspjeha. Jedna je počela proizvodnjom skija za partizane, druga šporetima za njemačke kupce, a treća začinom koji je postao nezaobilazan u brojnim kuhinjama.
Elan: Skije iz Begunja koje su osvajale olimpijska postolja
Priča o Elanu počinje s Rudijem Finžgarom, koji je još kao petnaestogodišnjak pokazao interes za skijanje i izradio vlastite skije s kojima je nastupio na takmičenju u skijaškim skokovima.
Tokom Drugog svjetskog rata pridružio se partizanima, za koje je također pravio skije. Nakon završetka rata odlučio je pokrenuti proizvodnju, pa je u Begunjama osnovana fabrika koja je 1952. godine dobila ime Elan.
Međunarodni proboj kompanije uslijedio je zahvaljujući jednom sportskom partnerstvu. Elan je odlučio podržati tada mladog švedskog skijaša Ingemara Stenmarka, iako takva investicija u početku nije bila jednostavna za opravdati pred radničkim savjetom.
Pokazalo se da je odluka bila izuzetno uspješna. Stenmark je izrastao u jednog od najvećih skijaša u historiji, a na Elanovim skijama ostvario je čak 68 pobjeda u Svjetskom kupu. Osvojio je i dvije olimpijske te tri svjetske zlatne medalje.
Tako su skije proizvedene u Sloveniji postale dio svjetske sportske historije, a oznaka “Made in Yugoslavia” našla se na pobjedničkim postoljima najvećih skijaških takmičenja.
Gorenje: Kako su jugoslavenski kućanski aparati osvojili njemačko tržište
Za razliku od Elana, koji je svjetsku prepoznatljivost stekao kroz sport, Gorenje je svoj put gradilo proizvodima za svakodnevnu upotrebu.
Kompanija je osnovana 1950. godine u slovenskom Velenju, a proizvodnju je započela poljoprivrednom opremom. Ubrzo se preusmjerila na kućanske aparate, što se pokazalo kao ključna poslovna odluka.
Prvi značajniji iskorak prema zapadnom tržištu napravljen je 1961. godine, kada je u Zapadnu Njemačku izvezeno oko 200 štednjaka. Posao je realizovan preko poznate kataloške kompanije Neckermann.
Njemački kupci prepoznali su proizvode Gorenja, pa je već 1965. godine izvoz znatno proširen. Kompanija je potom nastavila jačati svoje prisustvo na jednom od najzahtjevnijih evropskih tržišta.
Poseban poslovni iskorak napravljen je 1971. godine, kada je Gorenje otvorilo vlastitu trgovačku kompaniju u Minhenu. Već tokom prve godine ostvarila je promet od približno 20 miliona njemačkih maraka.
Još ambiciozniji potez uslijedio je 1978. godine, kada je Gorenje preuzelo njemačkog proizvođača radio i televizijskih uređaja Körting. Takav poslovni poduhvat bio je posebno značajan za kompaniju iz socijalističke države.
Gorenje je tako postalo jedan od primjera kako se jugoslavenska industrija mogla probiti na zapadno tržište i ravnopravno konkurisati etabliranim proizvođačima.
Vegeta: Od Podravkine laboratorije do kuhinja širom Evrope
Treća priča vezana je za proizvod koji je mnogim generacijama postao gotovo nezaobilazan dodatak jelima.
Vegeta je nastala 1959. godine u Podravki, a njen razvoj predvodila je hemičarka Zlata Bartl, koja je zbog ovog proizvoda kasnije dobila nadimak “teta Vegeta”.
U Podravki su od početka razumjeli da uspjeh ne zavisi samo od samog proizvoda već i od načina na koji će ga predstaviti potrošačima.
Zbog toga su već 1962. godine počeli istraživati prehrambene navike kupaca, organizovati demonstracije kuhanja i izdavati knjižice s receptima. Prepoznatljivo plavo pakovanje s likom kuhara dodatno je doprinijelo stvaranju brenda koji će postati poznat širom Evrope.
Gorenje je tako postalo jedan od primjera kako se jugoslavenska industrija mogla probiti na zapadno tržište i ravnopravno konkurisati etabliranim proizvođačima.
Vegeta: Od Podravkine laboratorije do kuhinja širom Evrope
Treća priča vezana je za proizvod koji je mnogim generacijama postao gotovo nezaobilazan dodatak jelima.
Vegeta je nastala 1959. godine u Podravki, a njen razvoj predvodila je hemičarka Zlata Bartl, koja je zbog ovog proizvoda kasnije dobila nadimak “teta Vegeta”.
U Podravki su od početka razumjeli da uspjeh ne zavisi samo od samog proizvoda već i od načina na koji će ga predstaviti potrošačima.
Zbog toga su već 1962. godine počeli istraživati prehrambene navike kupaca, organizovati demonstracije kuhanja i izdavati knjižice s receptima. Prepoznatljivo plavo pakovanje s likom kuhara dodatno je doprinijelo stvaranju brenda koji će postati poznat širom Evrope.


