Kertis Sitenfeld je američka književnica i kolumnistica na online platformama Gardijan, Njujork Tajms, Vašington Post i Telegraf. Pored toga, Kertis je do sada izdala pet knjiga od kojih je svih pet uvršteno u top 100 najprodavanijih i najpopularnijih u Americi. Posljednja knjiga koju je napisala, “Kvalifikovana”, ujedno je i povod ovog teksta. “Kvalifikovana” je napisana po uzoru na “Ponos i predrasude”, autorke Džejn Ostin, iz 1813. godine. Kertis je pokušala da povuče paralelu i napravi razliku između feminizma tad i sad – da li je i šta je ostalo isto, odnosno kakve su se promjene desile u proteklih 200 godina? Šta se smatralo feminizmom u devetnaestom vijeku?
Čitajući “Ponos i predrasude”, uopšte nije teško shvatiti važnost braka kao institucije. Za ženu, brak treba da predstavlja jedini smisao života. Ovo je ključno pitanje koje je podijelilo žene širom svijeta – da li je Džejn Ostin bila feministkinja ili ne?
Jedan od najpoznatijih i najčešće korištenih citata iz te knjige je: “Da bi muškarac bio srećan, treba suprugu da ga želi i voli.”. Iako ovaj citat govori o muškarcu, neizbježno je primijetiti da je sav pritisak u stvari na ženi – ona treba da želi i voli muškarca, od toga zavisi njegova sreća, njena je manje ili nikako bitna. Ne treba lako odbaciti ni situaciju i položaj žena tog vremena – nisu imale pravo da rade i zarađuju, finansijski su zavisile od supruga, sreća, mir i zadovoljstvo su se poistovjećivali sa brakom. Sve se svodilo na to da, ako želiš da živiš u normalnim uslovima, treba da imaš muškarca da ti to obezbijedi, a da bi ti to obezbijedio moraš ga učiniti srećnim.
Ali, prije nego se po ko zna koji put dovede u pitanje ženska snaga Džejn Ostin, ne treba zaboraviti činjenicu da se ona nikad nije udala iako je imala ponuda. Jednu je čak i prihvatila, ali predomislila se odmah drugi dan, smatrala je to ispravnom odlukom, bez obzira na pritisak koji je tadašnje društvo nametalo.
Kertis se osvrnula na to šta se, a šta nije promijenilo od 1813. godine. Pritisak društva na postojanje braka kao institucije i dalje je prisutan. Ako ste u kasnim tridesetim ili ranim četrdesetim godinama, a niste se udale – ljudi će pitati. Ukoliko im ne odgovorite, onda će odgovor sami da smisle i da ga se drže kao istine. I danas, u dvadeset i prvom vijeku, bračni parovi uživaju različite prednosti – od manjeg poreza preko olakšica u zdravstvenom osiguranju pa sve do kupovine nekretnina. Jedna je bitna razlika između braka 1813. i 2016. godine – možete, ali ne morate. “Srećni do kraja života” više ne podrazumijeva muškarca i ženu; žena može da se uda za muškarca i ima djecu. Može da se uda i za ženu, a ima djecu. Može da bude sama i ostvari se kao majka. Ili ipak ne. Može da bira svoju sreću.
“Činjenica da je feminizam postao trend je jedno od najvećih iznenađenja u mom životu. Kod mene je sve počelo sa petnaest godina kada sam otkrila grupu feministkinja u tadašnjoj školi. Blago rečeno, to je bila katastrofa, ali i ja sam. Valjda je do godina. Ideja je bila da se privuče pažnja i razgovara o problemima diskriminacije i nejednakosti, a koja je bila na svakom ćošku u mojoj školi. U to vrijeme sam bila toliko neorganizovana i bez ideje kako to uraditi, brinulo me da ću nekog da isključim iz dešavanja pa vjerujem da sam jako dobro zamišljen projekat uspjela da uništim strahom, lošom organizacijom i stidljivošću”, rekla je Kertis na jednoj konferenciji za novinare dok je odgovarala na pitanje otkud feminizam. Za sebe kaže da nije rođena da se bavi aktivizmom, ali tako se desilo. Kad piše, uvijek bira da to bude nešto u šta zaista vjeruje i što će žene moći shvatiti, a ne nešto što bi moglo da bude mehanizam za tuđa vjerovanja – to je propaganda kojom se ne bavi. Smatra da je to i jedan od razloga zašto toliko puno žena voli Džejn Ostin i njene knjige – pisala je o onom u šta i sama istinski vjeruje.
Originalna verzija knjige predstavlja Džejn i Lizi Benet kao djevojke u ranim dvadesetim godinama. Kertis ih vidi u kasnim tridesetim. “Kvalifikovana” živote sestara Benet stavlja u 2016. godinu pa su tako obje sestre “otpisale” ideju o udaji iako su o tome razmišljale dok su bile mlađe. Originalna verzija usmjerena je na (pre)važnost braka. Džejn razmišlja o usvajanju ili umjetnoj oplodnji da ostvari potomstvo i bude samohrana majka dok je Liz u vezi sa muškarcem sa kojim je brak udaljen svjetlosnu godinu. Gospođa Benet je i dalje opsjednuta svetim činom bračne zajednice, čak i u 2016. godini. Ne tako mala izmjena je i da je Liz otišla korak dalje – uveden je fizički aspekt veze, ljubav je začinjena seksom, jer ko još danas to ne radi? “Kvalifikovana” je srušila granice pa čak više nisu samo muškarci ti koji prose žene, može i obrnuto.
Imućna tetka, Lejdi Ketrin Deborg, pokušava da uništi ljubavnu vezu između Lizi i Darsija zato što ima plan da Darsi oženi njenu ćerku. Tetka smatra da Lizi nije dostojna i dovoljno vrijedna te ljubavi – barem tako kaže verzija romana iz 1813. godine. Tetka Keti u 2016.godini je žena supermenka – osamdesetogodišnja feministkinja koju Liz intervjuiše za jedan magazin. Kroz intervju, Keti daje savjete o ljubavi i braku, a koji dovode Liz u situaciju da sama dublje razmišlja o čovjeku s kojim je u vezi i čemu to vodi, odnosno ne vodi. Lola vam neće otkrivati dalje detalje knjiga, moraćete da pročitate obje i saznate koliko su slične. Ili nisu?
Lola misli da bi Džejn u 2016. godini sigurno mijenjala kraljevsku haljinu s korzetom za “Ovako izgleda feministkinja” majicu, farmerice i dobre cipele. Njena djela su pisana univerzalnim ženskim jezikom, razumjeli su je i tada kao što je razumiju i u 2016. godini. Pričala je divne priče i treba ih čitati, a u vrijeme slobode mišljenja apsolutno svaka od vas ima pravo na vlastitu interpretaciju djela.
