Pružam ruku, kažem Nataša, a on me gleda zbunjeno a tajanstveno. Pogled mi je poznat ali on ne. Gledam, ćutim i dalje se rukujemo. Srce počinje da mi lupa, jeza me prolazi, a ja ne znam zašto. Gledam ga opet. Odmjeravam od glave do pete, ne sviđa mi se, ni ime nisam zapamtila, a ne prestajem da ga gledam.
Puštam ruku, odlazim niz hodnik, a on stoji nepomično. Okrećem se, pogledam ga, stoji i dalje, ne mrda. Pogled mu se zaledio, samo me posmatra, te se nasmija.
Njegov osmijeh prepoznajem, negdje sam ga vidjela, a nisam.
Užurbano odlazim na sastanak, ne čujem ni riječ, samo mi je on u glavi.
Ne znam zašto. Pitam se zašto? Prvi put ga vidim, u ljubav na prvi pogled ne vjerujem, ne sviđa mi se, a ja ne mogu da ga izbacim iz glave.
Osjetim da ga poznajem, osjetim da me prepoznao, osjetim da me razumije, a još nismo progovorili.
Dolazi na sastanak, sjeda preko puta mene, i dalje me gleda. Još veća jeza me prolazi. Uključujem se u diskusiju sastanka, on me prekida i završava rečenicu onako kako sam je ja htjela završiti, pogleda me, nasmija se i ućuti.
On me zna.
Osjetim da ga poznajem bolje od svojih najbližih, osjetim nevjerovatnu energiju, osjetim da sam šetala sa njim sokacima i bulevarima. Osjetim njegovo tijelo, dodir, poljubac, osjetim.
Njegov osmijeh prepoznajem, negdje sam ga vidjela, a nisam.
Mislim da sam luda.
Odlazim da se umijem, jeza ne prolazi. Ništa ne pomaže, kao da me drogirao.
Vadim telefon, otvaram google, i kucam “veze iz prošlosti”. Srce još jače lupa. Tresem se. Google kaže “Karmička veza”.
Nataša, luda si, govorim sebi, dok ubacujem telefon u torbu.
Bježim, a ne znam gdje, hoću da izađem iz svoje kože, a ne mogu. Znam da ga poznajem, znam sve o njemu, jednostavno znam, znam iz nekog drugog života.
Prolaze dva dana, a ja ne mogu da prestanem da mislim o njemu, trema ne prestaje, misli ne mogu da odlutaju.
Telefon zvoni, znam ko je. Pogledam, nepoznat broj, on. Predlaže putovanje u moj omiljeni grad, govori mi da osjeća isto. Izvinjava se što zvuči lud, ali kaže, “Znam da te znam“. Ne poznajemo se.
Ko je lud, pitam se?
Prolaze tako mjeseci, godine, mi pričamo, sastajemo se, sanjamo, maštamo, a onda odjednom tugujemo i patimo, a za čim, ne znam. Vezu imali nismo a bol je neopisiva a strast neobjašnjiva.
Kada ga sretnem, svijet stane, ja se zaledim, i ništa drugo ne postoji, osim te energije.
Pitam ja opet Google da li sam normalna. Krećem da istražujem, čitam, i shvatim da ga poznajem iz prošlog života, shvatim da sam među rijetkima koji su svjedočili karmičkoj vezi. Shvatim i zahvalim.
Bježim, a ne znam gdje, hoću da izađem iz svoje kože, a ne mogu. Znam da ga poznajem, znam sve o njemu, jednostavno znam, znam iz nekog drugog života.
Saznam da su to najjače veze, najdublja osjećanja, te ogromna bol. Saznam da kroz karmičke veze plaćamo račune iz prošlosti, saznam da karmičke veze nikada ne opstaju, ali ih pamtiš čitav život.
Saznam da nisam jedina koja je to doživjela, te da se mnogi susreću za ljudima iz prošlosti. Saznam da nisam luda, jer mnogi su se upoznavali sa osobama koje imaju osjećaj da znaju čitav život.
Naučim da postoji nešto više od realnog svijeta u kojem živimo. Naučim da živim sa tom činjenicom.
Naučim da karmičku vezu odmah prepoznate, da osjećate nevjerovatan strah ali i ljubav u isto vrijeme, da osjećate ogromnu seksualnu privlačnost, ali i odbojnost, da te oči prepoznate na prvi pogled, da volite iste stvari, te da ste mnogo slični. Naučim ja to sve i nastavim da živim sa tim saznanjem.
Nastavim, nastavim dalje, ali taj osjećaj, ta bol, i ta energija kada ga vidim, ne prestaje, i neće, kaže Google još mnogo života.
Naučim da postoji nešto više od realnog svijeta u kojem živimo. Naučim da živim sa tom činjenicom.
