Svako ko se suočava sa problemom steriliteta ili nemogućnosti začeća i sticanja porodice iz bilo kojih drugih razloga zna koliko je teško, najprije suočiti se sa istinom, i potom, u sebi pronaći snage i istrajnosti za postupak vantjelesne oplodnje. Posebno zato što je žena u tim situacijama neko ko će ponijeti veći dio tereta, na svojim plećima. Oni, muževi i budući očevi, su tu da pomognu, podrže, imaju razumijevanja.
“Moji dječaci, Andrija i Lazar, nedavno su napunili tri godine. Promijenili su moj život iz korijena, obojili moj svijet i dali smisao svemu, svakom novom danu”, ovim riječima Dragana započinje svoju ispovijest.
U bračne vode je uplovila sa svega 18 godina, da bi tri godine kasnije, ustanovila da ne može da ostane u drugom stanju prirodnim putem i da je neophodan postupak vantjelesne oplodnje.
“U tom periodu su nam svi govorili da smo požurili, da još malo sačekamo, sa smo mladi i da nam treba još malo vremena”, kaže Dragana, napominjući da je u postupak vantjelesne oplodnje ušla u svojoj 21. godini, nakon što su joj ljekari dijagnostikovali začepljenje jajovoda.
“Mišljenja u našem okruženju su bila podijeljenja i uglavnom negativna, jer su ljudi generalno slabo insformisani, a povrh svega toga mislili su da su godine na mojoj strani i da samo malo treba da sačekam”, kaže ona.
Međutim, Dragana je poslušala mišljenje struke i odlučila se za borbu da se ostvari kao roditelj i procedure vantjelesne oplodnje. Nakon pripreme i kompletnih nalaza uslijedila je hormonska terapija, najbolniji i najteži dio postupka.
“Kada su na red došle injekcije, odlučila sam se da ih dajem sama sebi. Priznajem da igle i intervencije tog tipa nisu moja jača strana, ali što se mora nije teško. Prva injekcija, prvi ubod je bio nešto što u čovjeku pokrene tolike emocije – prvo straha, ali i želje za nečim u šta se svi nadamo da će uspjeti. Svaka sljedeća injekcija je bila sve lakša i samo sam čekala da dođe taj dan da nam kažu da smo spremni za prvi pokušaj”, kaže Lolina sagovornica.
Međutim, 12 sedmica nakon embriotransfera javilo se krvarenje, znak da nešto nije u redu.
“Sve žene koje su bile u postupku VTO misle da je dovoljno da urade sve kako im se kaže i ostaće u drugom stanju, ali mnogo stvari ne ide onako kako mi planiramo. Nakon urađenog nalaza krvi rekli su mi da trudnoća nije ostvarena i da se malo psihički odmorim pa kad budem spremna na drugi postupak, da idemo sve iz početka. Iskreno, mislila sam da više nikad neću ući u postupak vantjelesne, jer sve je to bilo previše za mene”, kaže Dragana i podsjeća da je u 22. godini imala neuspjelu intervenciju na jajovodima, zahtjevnu operaciju i na kraju neuspjelu vantjelesnu oplodnju.
Za novi pokušaj bilo joj je potrebno vrijeme da bi prikupila snagu i krenula ispočetka.
“Drugi pokušaj je prošao mnogo teže i zaista nisam imala nikakva očekivanja. Valjda onda kada se najmanje nadate i sreća pokuca na vaša vrata. Nakon prvog ultrazvuka, kada je doktorica rekla da nosim dvije bebe, počela sam da plačem od radosti. I sada se raplačem kada pričam o tom trenutku”, prisjeća se Dragana i kaže da nije bilo lako tih devet mjeseci jer se radilo o visoko rizičnoj trudnoći, zbog čega je sve vrijeme morala da bude u bolnici i pod stalnim nadzorom ljekara.
Dvojica dječaka, došla su na svijet 5. juna 2015. godine i ovo je prilika da i redakcija Lole, istina sa malim zakašnjenjem, Andriji i Lazaru čestita rođendan i poželi sve najbolje!
Ukoliko i vi imate problem sa ostvarivanjem potomstva, podsjećamo vas da Specijalizovana klinika za vantjelesnu oplodnju Medico-S u petak i subotu, 22. i 23. juna, organizuje Dane otvorenih vrata, tokom kojih će oridinirati najbolji domaći stručnjak prof. dr Sanja Sibinčić i priznati evropski stručnjak MUDr. Vladimir Špička.
Doktori iz Češke, iz grupacije Pronatal, udružiće znanje i iskustvo s našim najboljim stručnjakom, a sve s ciljem da vi dobijete najbolju uslugu.
Rezervišite svoj termin u okviru Dana otvorenih vrata i platite konsultacije po značajno nižoj cijeni u koju su uključeni i SVI POTREBNI NALAZI!
