Život 76-godišnje američke glumačke dive jednog dana mogao bi poslužiti kao tema za film. Njeno djetinjstvo obilježilo je odrastanje u kontroverznom religioznom kultu koji je osnovao evangelički fundamentalist Frank Buchman iz Pennsylvanije.
To je bila grupa u kojoj su svi morali govoriti iste stvari i ponašati se na isti način. Za mene, kao dijete, to je bilo poražavajuće jer su mi u vrijeme kad sam sama trebala shvatiti šta sam drugi govorili šta moram biti.
Jednostavno nam ništa nije bilo dopušteno. Bilo mi je teško jer do trenutka kad sam se uspjela izvući iz svega nisam vjerovala svojim instinktima. Vjerovala sam da su to misli koje je neko drugi usadio u mene, kazala je glumica o kultu u kojem je živjela od svoje sedme do 22. godine.
Nikada nije otkrila kako je zapravo pobjegla iz kulta, ali poznato je da je odmah nakon izlaska upisala fakultet: Mislila sam da će se svijet promijeniti ako se svi držimo za ruke i zajedno pjevamo.
Bila sam vrlo naivna. Mnogo me toga natjeralo da odem, a onda sam ušetala na fakultet u odsjek za dramu i jednostavno postala neko drugi.
Glenn u svom prvom filmu The World According To Garp
Njen nevjerojatan glumački talent bio je očit od samog početka studija, pa joj nije dugo trebalo da osigura uloge u raznim pozorišnim produkcijama. Filmski uspjeh stigao je u osamdesetima.
Reditelj George Roy Hill otkrio ju je 1980. godine na Broadwayju i tražio da dođe na audiciju za film The World According to Garp s Robinom Williamsom. Naravno, dobila je ulogu, a izvedba u filmu osigurala joj je prvu nominaciju za nagradu Oscar.
Sedam godina kasnije dobila je ulogu u filmu Fatalna privlačnost, koji ju je lansirao među najveće holivudske zvijezde: To je bila prva uloga s kojom sam se odmaknula od dobrih majčinskih likova. Nikada se nisam više pripremala za film.
Ovaj kultni psihološki triler donio joj je četvrtu nominaciju za Oscara. Sedmu je osvojila za film The Wife iz 2017. godine, ali nije dobila Oskara.
Za razliku od mnogih kolega, Glenn ne skriva da bi ga jednog dana ipak željela osvojiti: Oduvijek sam se osjećala kao ‘outsider’ u glumačkom svijetu i nagrada poput Oscara mnogo bi mi značila upravo zbog tog osjećaja. To je jedno od najvažnijih filmskih priznanja koje možeš dobiti i s obzirom na to koliko dugo radim ovaj posao, naravno da bi mi to mnogo značilo.
Michael Douglas bio joj je partner u filmu Fatalna privlačnost
Svoj privatni život uspješno je skrivala od očiju javnosti, ali poznato je da se tri puta udavala (i razvodila). U vezi s producentom Johnom Starkom 1988. godine dobila je kćerku Anne, s kojom je glumila u filmu The Wife.
Bogato životno iskustvo čini je sjajnim sagovornikom pa smo iz njenih intervjua izdvojili životne lekcije koje je podijelila s drugima. Pročitajte ih u nastavku.
1. O važnosti obrazovanja
Prije fakulteta nisam imala pojma o ničemu. Bila sam prazna kutija za alat. Željna znanja. Za mene je studij doslovno bio poput vode u pustinji. Jednostavno sam počela rasti. Studirala sam dramu i antropologiju.
Šta je obrazovanje napravilo za mene? Probudilo znatiželju o određenim područjima koja će trajati do kraja života. To je, po meni, dužnost studija humanističkih nauka. I zato, kada mi ljudi priđu i kažu šta trebaju napraviti kako bi postali glumci, ja odgovorim: ‘Pronađi dobar studij humanističkih nauka.’ A to je zadnja stvar koju žele čuti. (smijeh)
2. O ličnom ostvarenju
Moja mama je čitav život sebe podređivala mom ocu. Bila je u osamdesetima kad mi je rekla: ‘Osjećam se kao da ništa nisam postigla.’ To je bilo toliko tužno.
Mi žene, mi smo hraniteljice, to je ono što svi očekuju od nas. Imamo svoju djecu, svoje muževe, partnere. Ali mi moramo pronaći svoje lično ispunjenje. Moramo slijediti svoje snove. Moramo reći: ‘Ja to mogu.’
3. O samačkom životu
Sada sam sama. Ironično je to što se nikad u životu nisam više osjećala živom i željno iščekivala sve novo što dolazi. Mislim da to ima veze sa spoznajom ko ste zapravo kao osoba i spoznajom da je u redu biti ta osoba. Izgleda da sam ja po tom pitanju malo kasnije procvjetala.
4. O sramežljivosti i intrevertnosti
Kao malena djevojčica bila sam nevjerojatno sramežljiva izvan svog porodičnog kruga i danas još uvijek nosim u sebi tu sramežljivost. Što je manje ljudi oko mene, to sam sretnija.
Ja volim tišinu, ali neki ne znaju što bi s njom. Problem je u tome što danas mnogo ljudi ne prepoznaje što im njihov unutrašnji glas govori. Toliko je drugih glasova koji im na uho šapuću šta bi trebali biti, šta bi trebali misliti i kako bi trebali izgledati. Bombardovani smo bukom i slikama i zbog toga smo zaglavljeni.
5. O braku i ljubavi
Bila sam u mnogo veza i bio je to težak put. Sada ne tražim nikoga. Osjećam poštovanje prema braku, mislim da je to sjajna stvar. Želiš nekoga ko će te čekati kod kuće, nekoga ko će ti čuvati leđa. Iako nikad nisam bila uspješna s brakovima, vjerujem u njih.
Ali takođe mislim kako je najvažnija stvar u životu poznavati sebe, shvatiti šta tebi donosi zadovoljstvo i biti ostvareno ljudsko biće. Kada si umjetnik, ponekad si toliko okupiran svojom umjetnošću da nemaš dovoljno emotivne energije kako bi se dao nekom drugom. Zato je, na neki način, lakše kad si sam.
6. O starenju
Godine donose slobodu. Što sam starija, lakše mi je reći: ‘Ne, ne želim to napraviti. To mi neće donijeti nikakvo zadovoljstvo.’ Mislim da sam u životu često stvari odrađivala zbog osjećaja dužnosti, a sada više nemam razloga za to.
7. O muškom egu
Toksična muževnost je jedna vrlo kompleksna tema. Očito je da muški ego može biti nevjerojatno destruktivan. Potrebno mu je nešto što će ga učiniti civilizovanijim. Evoluirali smo u ratnike. Nažalost, motivira nas potreba za moći i teritorijom, a to je najviše izraženo na muškoj strani.
Mislim da je to stvarnost ljudske prirode. Trenutno je sve radikalno izvan balansa. Gubimo važnu bitku sa svojom mračnom stranom. Ja pronalazim čudnu utjehu u prirodi. Priroda će ovako ili onako preživjeti, ali ljudi? U to nisam sigurna. Mislim da smo previše pohlepni i glupi za to.
8. O poslu
Nisam dobra u postizanju balansa između posla i slobodnog vremena. Puno sam bolja kad radim. Uvijek osjećam krivicu kad se odmaram. Više od svega volim čitati i stalno mislim da moram zaraditi vrijeme za tu aktivnost. Ali nedavno sam rekla samoj sebi: ‘Dosta više s tim. Jednostavno uživaj.’ Recimo da je život za mene uvijek bio malo veći izazov od posla.
9. O emocijama
Generalno govoreći, muškarcima je puno teže izraziti se emotivno nego ženama. To je stvarno veliko generaliziranje, ali mislim da je valjano. Ljudi žude za povezanošću. Sjećate se onog jednog eksperimenta koji je potvrdio da malim bebama treba dodir?
Kada nemate te povezanosti i kada vas niko ne nauči kako je steći na pravilan način, to ima drastične posljedice na naš život.
10. O potrebi za osjećajem odobravanja
Svako treba odobravanje drugih. Rijetki su oni koji mogu bez toga. Mislim da to ljudima daje hrabrost i donosi spoznaju da ono što rade za druge ima određenu vrijednost.
Preuzeto sa: zadovoljna.dnevnik.hr
