Već nekoliko dana u centru Banjaluke kruži djevojka koja prilazi roditeljima s bebama, traži da ih vidi, a potom i da se slika s njima.
Djevojka ima oko 25 godina, srednje je visine, mršava, crne kose svezane u rep. Jedna majka, vidno preplašena, poslala je ovo upozorenja svim roditeljima da paze svoju djecu, te da se ne udaljavaju od njih.
Kako nezvanično saznajemo djevojka je psihički neuravnotežena, pa se i roditelji mole za smirenu reakciju.
Tekst zabrinute majke prenosimo u cjelosti:
,,Molim vas da objavite ovaj post kao upozorenje roditeljima!
Juče oko 18:30 suprug i ja smo sa dječakom šetali kroz centar.
Zastali smo kod Hrama Hrista Spasitelja i tu nam je dječak šetao, trčkarao za dr dječicom…
U jednom momentu suprug je sa malim otišao sa dr strane Hrama a ja sam ostala sjedeći kraj dječijih kolica.
Bila sam na telefonu kada mi je prišla jedna djevojka. Moja procjena do nekih 25 god. Možda je i starija, ne znm.
Srednje visine, veoma mršava, crne kose srednje dužine svezane u rep.
I iz čista mira upitala me može li da vidi bebu.
Rekoh joj da nije u kolicima. Insistirala je da sazna gdje je beba, da li je mala beba ili velika.
I dalje sam joj govorila da dijete nije u kolicima, da su samo stvari unutra.
Pitala je gdje je beba.
Rekoh da je sa tatom u šetnji, na šta je rekla da će ih sačekati. Ćutala sam zbunjeno.
Ne znajući kako da je se riješim.
A onda je pitala može li da se slika sa bebom.
Tu sam već planula na nju pokušavajući je otjerati iako je i dalje postavljala pitanja da li bi ja njoj dopustila da je dijete u kolicima da ga vidi, da želi sliku sa njim. Nastavljajući se pravdati da ona ne misli ništa loše i da nije kradljivac samo želi da vidi eto dijete.
Ne sjećam se više šta sam joj sve rekla jer je u momentu suprug se približavao sa sinom i pokušala sam mu gestakulacijom lica pokazati da me se prođe i da se udalje obojica.
Nije me shvatio šta pokušavam reći pa sam ja krenula da guram kolica bježeći od njih. Samo sam mislila da ih udaljim od njenog pogleda.
Bila je spremna da krene za mnom a onda sam vrisnula na nju da ću zvati policiju.
Zastala je izvinjavajući se.
Okrenula sam se prema njoj kad sam se udaljila i vidjela da je prišla još jednoj ženi sa djecom.
Ja zaista ne znm šta da msm.
Ako je bolesna izvini Bože na osudi ali ako nešto dr stoji iza svega toga onda zaista sam opravdano imala razlog za strah.
Svašta mi je prošlo kroz glavu.
Šta ako je u nekom timu pa na tu priču možda neko padne i dopusti da se približi bebi pa eto šanse za otmicu… Neee znm i ne želim pomišljati šta bi bilo kad bi bilo.
Hvala Bogu pa nisam bila sama.
Zato vas molim pazite na djecu, ne dopuštajte da se udaljavaju od vas “
