Zakon koji je trebalo da definiše femicid, čime bi ovaj pojam i ovo sve češće dešavanje postali dio pravnih normi u Republici Srpskoj, je p(rop)ao.
Naime, ministrica omladine, porodice i sporta u Vladi Republike Srpske Selma Čabrić nacrt zakona nije poslala u dalju proceduru, te je nakon šest mjeseci od jednoglasnog usvajanja nacrta u Narodnoj skupštini Republike Srpske istekao zakonski rok slanja zakona u drugu fazu usvajanja.
Tačni razlozi odustajanja od zakona nisu poznati. Ministrica se nije obratila javnosti. Kratko su poručili da će Vlada RS odlučiti na koji način će se dalje raditi na ovom zakonskom rješenju. A protiv zakona su bila, kažu, i brojna udruženja građana, međutim, pojedina su, kada je sve izašlo u javnost, demantovala da su išta potpisala.
I dok se sve ovo dešava, dešavaju se i novi femicidi.
Naime, od početka godine na području Bosne i Hercegovine ubijeno je pet žena. Iako bi se zakon o kome govorimo primjenjivao samo na području Republike Srpske, važno je pomenuti sve žene kojima društvo i sistem nisu dali šansu da žive.
Amra Kahrimanović (52) prva je žena koja je ubijena ove godine. U nju je 7. februara iz pištolja pucao policijski službenik Elvis Ćustendil. U mjestu nadomak Tuzle 20. februara je ubijena i Selma Baluković (48), a ubio ju je njen partner.
Ubistvom sjekirom život je 8. maja 2024. godine izgubila i Halida Mujedinović (63) iz Gradačca. U naselju Miljevina kod Foče metkom iz pištolja 14. maja ubijena je i Mileva Andrić (61). Prije samo nekoliko dana u Tuzli je zajedno sa dvoje djece sjekirom ubijena i Amela Čičkušić (34).
Ubistva žena, nakon nekoliko dana pisanja u medijima, odlaze u zaborav i postaju samo statistika. Rješavanje problema, koji je u bh. društvu odavno gorući, nije prioritet. Nikome. Ni građanima, ni vlastima.
Da građane, ne generalizujući, za femicid i važnost uvođenja femicida u zakonske okvire nije briga, uvjerili smo se kada smo prije nekoliko dana htjeli uraditi anketu da li su građani Banjaluke za uvođenje femicida u zakon i da li znaju šta je to femicid.
Kulturno smo prišli više od 30 Banjalučana i Banjalučanki, a odgovor na naša pitanja u kameru je htjelo reći svega troje. Tačnije, tri sagovornice.
Mlade femicid ne interesuje. Čak ni ne znaju šta je. Starije femicid takođe ne interesuje. Bilo je i onih koji su za uvođenje zakona, ali koji nisu htjeli pred kamere.
“Žurim”, “Nemojte mene”, “Ni ne znam šta je femicid”, neki su od odgovora.
Femicid ne interesuje nikoga. Ni vlast, ni narod. I vjerovatno neće interesovati dok nam se ne desi. Neće nas interesovati dok nam ne zakuca na vrata.
A do tada, femicid treba postati dio zakona. Njegovo uvođenje u zakonodavstvo ne smije biti samo briga žena, niti feministkinja. Treba biti borba svih nas. I vlasti i naroda. I žena i muškaraca. I binarnih i nebinarnih. Svih. Zbog nas.
