Izdaja je jedna od najtežih emocionalnih povreda koju možemo doživjeti. Bez obzira dolazi li od prijatelja ili partnera, osjećaj bola i gubitka može biti neizreciv. Iako su oba tipa izdaje duboko bolna, postavlja se pitanje: koja od njih je bolnija? Je li to izdaja bliskog prijatelja ili ljubavnog partnera? Čije okretanje leđa ili zabijanje noža u naša leđa više boli i ostavlja trajnije posljedice na nas i našu psihu.
Obično kažu da se izdaja prijatelja se ne može porediti sa izadajom partnera, jer je to drugačija vrsta ljubavi i emocije, ali zar postoji više vrsta ljubavi? Ako volim onda volimo, ne postoje nikave varijante, oblasti ili vrste ljubavi. Jednostavno je, ako nekoga voliš onda ga voliš bez obzira koju on ulogu imao u tvom životu. Na kraju krajeva, zbog ljubavi radimo sve, zbog ljubavi opraštamo i zbog ljubavi zaboravljamo, idemo dalje ili ostajemo. Sve je ljubav!
Ali idemo redom, probati raščlaniti ovu temu na nekoliko faktora, tačnije dva: Izdaja partnera i izdaja prijatelja.
Bol je bol, izdaja je izdaja
Kada vas izda partner ili partnerica to ostavlja trag, svakako, jer svaka promjena u rutini koju smo napravila ostavlja određene posljedice, još ako se to odnosi na emotivnu, jasno je da će doći do određenih posljedica za nas same.
Svaka izdaja stvara traumatična iskustva za onog koji je preživi, te s tim se neko uspjeva izboriti olako, dok postoje i oni kojima je ipak potrebnije vrijeme. Dosta je faktora koji utiču na to kako će se ko boriti sa samim činom izdaje, prije svega emotivna inteligencija kao ključan faktor u životu svih nas, zatim sredina odrastanja, odnos sa roditeljima i mnoge druge životne situacije koje su nas gradila kao ličnost i koje su nas ojačale ili koje još uvijek negdje u nama krvare. Sve ove stavke su ključne u tome koliko i kako ćemo se nositi sa izdajom bilo koga, a u ovom slučaju izdajom partnera. Izdaja je prije svega velik pojam, odnosi se na prevaru, napuštanje, manjak ljubavi ili okretanje leđa, ali ono najbolnije za svakoga jeste prevara, jer to potee mnogo drugih pitanja poput: „Da li sam nedovljno dobar ili dobra“, „Gdje sam progriješio ili pogriješila“, „Šta ne radim kako treba“.
Bol koja nastaje izdajom partnera nas oblikuje za čitav život, jer svaka situacija od nas pravi nešto novo i uči nas nečemu novom. I upravo te životne okolnosti se slaži poput mozaika i tako grade nas, zato i imamo traume koje vučemo, jer ako neko doatkne tu jednu kockicu našeg mozaika mi se onda raspadnemo čitavi. Zato sam i naveo u prethodnom pasusu da se sa izdajom svi drugačije nosimo, jer upravo te kockice našeg mozaika mogu da budu čvršće ili ne, može da ih sruši samo jedan dodir ili da ih je skoro pa nemoguće pomjeriti.
Izdaja partnera nas emotivno poljulja, unazadi korak ili dva, malo nas rastavi ali ne toliko da ne možemo da se podignemo u potpunosti. Možda nećemo odmah podići glavu ali u nekom vremenskom okviru sigurno da hoćemo, jer bol je prolazna a lekcija i sjećanje na to vječni. Zato i postoje oni slučajevi gdje ljudi istaknu da su mnogo stvari preživjeli i da se sada boje da vole, a ne znaju da već vole. Vole sebe, vole ljude oko sebe, vole prijatelje ili porodicu. Baš zbog tih izdaja od strane partnera, ljudi počinju da se zatvaraju i strahuju. Kažu hladni su prema drugima jer ih neko davno previše povrijedio, ali to je samo odraz straha da ponovo ne dožive izdaju i da ih neko ne dirne tamo gdje najviše boli. Međutim, moramo biti svjesni toga da bez obzira što smo hladni, mi se ne možemo zaštiti od te ljubavi koja nam dolazi.
Ta sintagma „hladan sam“ je samo glupost koju neko kaže da bi sebe predstavio kao dovoljno zaštićenog i nedodirljivog, a u suštini ne znaju da to što kažu da su hladni ne znači ništa. Niko od nas ne hoda gradom i ne zaljbljuje se u svaku osobu, već prosto se samo desi a da nismo ni svjesni, pa bili mi hladni ili ne, ono će se desiti. Taj termin „hladan sam“ uglavnom nastaje onog trena kada nas izda partner ili partnerica, jer nakon te izdaje se bojimo ikome drugom dati šansu i bojimo se voljeti.
Prijatelju u zagrljaj
Tu zapravo dolazi ona uloga prijatelja, koji nam pomažu da ponovo vratimo ljubav prema sebi, prije svega, a onda i da se podignemo i nastavimo dalje.
I samim time dolazimo i do druge stavke ovog teksta, a to je „izdaja prijatelja“. Kada nas izda partner, idemo prijateljima u zagrljaj, ali kada nas izdaju prijatelji ostajemo sami. Rijetko ko odlazi partneru žalit se ili plakati, već nekako to u sebi ugušimo i trudim se nastaviti dalje.
Prijatelji igraju veliku ulogu u životu svih nas, sa njima rastemo, gradimo se, ponekad i padamo ali su tu. Ima li ili ne partnera, prijatelji su tu u svakom trenutku. Prema tome, izdaja prijatelja ostavlja posljedicu koju je teško zaliječiti. Ostavlja se prazan prostor koji rijetko ko kasnije može da popuni. Možemo imati mnoštvo prijatelja, na desetine, ali svako od nas ima ona dva prijatelja koja su posebna i koja se izdvajaju od svih drugih. To su oni prijatelji ili to je onaj prijatelj kojeg zovete kad je najgore, kad je najbolje i kojeg zovete samo eto jer vam je možda u tom trenu dosadno, bez ikakvog razloga ali ga ipak pozovete.
Ponekad ljudi ne cijene dovoljno ljubav prijatelja, jer smatraju da nije važna ili da je zamijeniva. Međutim kada se nađu u situaciji da ostanu bez tog prijatelja shvate da ipak ono što su mislili da je zamjenjivo, na kraju to i ne bude. Izdaja prijatelja nije samo bolna, već i do te mjere destruktivna da u nekom trenutku postanemo toliko sumnjičavi za svaku osobu koja nam uđe u život, i sa tolikom dozom opreznosti ili straha posmatramo sve, jer smo već doživjeli odlazak prijatelja.
Takve situacije ljude oblikuju i dovode do toga da svoj krug prijatelja smanje do te mjere da on skoro i ne postoji.
Pa, zar i ti druže moj!
Pa, zar i ti sine Brute, ili zar i ti druže moj!? Svi smo ovu rečenicu nekada rekli nekome ili onu popularnu iz turbofolk numere „izdali me prijatelji, izdao me brat“. Svi smo izdaje preživjeli, i na sve nas su ostavile trag, neke malo slabiji neke malo jači, ali je prisutan. Neke izdaje smo preplakali, a nekima se smijali, gorkim osmjehom, ali osmjehom. Gledali na odlazak ljudi koje volimo i nadali se da će nam se vratiti, molili i opraštali a isto doživljavali. Izdaja partnera boli, ali izdaja prijatelja boli još jače. Boli jače jer gledamo u izdaju onoga ko nas je štitio i podizao kada su svi drugi okretali leđa.
Autor: Eldar Abaz
