Ravnatelj NASA-e navodi da Artemis 2 ‘nije tek jedna misija nego je početak povratka na Mjesec s ciljem izgradnje Mjesečeve baze i postavljanja temelja za prve misije s posadom prema Marsu’
Misija Artemis II uspješno je okončana. Četvero astronauta obletjelo su stražnju stranu Mjeseca i vratilo se kući, kako je to NASA nazvala, savršenim uronom u Tihi ocean.
Svemirska letjelica Orion pokazala se izvrsnom, a slike koje su astronauti snimili oduševile su novu generaciju mogućnostima svemirskih putovanja.
No znači li to da će današnja djeca očarana Artemisom moći živjeti i raditi na Mjesecu? Možda čak otići i na Mars? Pitanja su to na koja stručnjaci ne mogu dati jasan odgovor. Obilazak Mjeseca bio je relativno lak. Težak posao tek slijedi.
Posada je srušila niz rekorda, Victor Glover postao je prva osoba afroameričkog porijekla, Christina Koch prva žena, Jeremy Hansen prvi Kanađanin, a zapovjednik Reid Wiseman najstarija osoba koja je putovala izvan niske Zemljine orbite. Dosegli su i rekordnih 252.756 milja od Zemlje, nadmašivši Apollo 13 iz 1970.
Dijete Hladnog rata
Kada su Armstrong i Aldrin 1969. sletjeli na Mjesec, mnogi su pretpostavljali da je to tek početak stalnih odlazaka ondje.
To se nije dogodilo jer Apollo nije nastao zbog ljubavi prema istraživanju nego je bio dijete Hladnog rata. A kad je cilj postignut, Kongres je ugasio program. Samo nekoliko godina nakon slavnog „velikog koraka za čovječanstvo”, gledanost misija se urušila, cijena porasla i budući letovi su otkazani.
Ovaj put, tvrdi NASA, ambicije su drugačije. Ravnatelj Jared Isaacman izjavio je da Artemis 2 „nije tek jedna misija nego je početak povratka na Mjesec, ne samo u posjetu, već s ciljem izgradnje Mjesečeve baze i postavljanja temelja za prve misije s posadom prema Marsu.”
Sljedeća posada, dodao je, „počinje s pripremama za povratak na lunarnu površinu i izgradnju baze. Mjesec više nikada nećemo napustiti.”
Plan je ambiciozan: Artemis 3 sredinom 2027. testira spajanje s komercijalnim sletnim letjelicama u orbiti, Artemis 4 početkom 2028. trebao bi biti prvo slijetanje s posadom, a Artemis 5 krajem iste godine pokrenuo bi izgradnju Mjesečeve baze – s ciljem jedne lunarne misije godišnje.
„Zvuči kao znanstvena fantastika”, kaže Josef Aschbacher, glavni direktor Europske svemirske agencije. „Ali Mjesečeva ekonomija će se razviti. Trebat će vremena, ali razvijat će se.”
SpaceX i Blue Origin kasne
Da bi astronauti uopće kročili na površinu, NASA treba funkcionalne sletne letjelice. Ugovorila ih je od dvije privatne kompanije – SpaceX-ov Starship visok 35 metara i Blue Originov kompaktniji Blue Moon Mark 2.
Oba projekta znatno kasne. Prema izvješću Ureda glavnog inspektora NASA-e od 10. ožujka, SpaceX kasni najmanje dvije godine, a Blue Origin osam mjeseci, s tim da gotovo polovica tehničkih problema iz revizije dizajna 2024. još uvijek nije riješena.
Novi moduli moraju nositi opremu, vozila pod tlakom i rane komponente buduće baze – masu koja zahtijeva goleme količine goriva, daleko više nego što može ponijeti jedna raketa.
NASA planira gorivo skladištiti u orbitalnom depou, punjenom s više od deset odvojenih letova tankera. „S fizikalnog stajališta ima smisla”, kaže dr. Simeon Barber, svemirski znanstvenik s britanskog Otvorenog sveučilišta. „No ako je punjenje gorivom teško izvesti na lansirnoj rampi, bit će još teže u orbiti.”
Čak ni povratak kući nije bio bez neizvjesnosti. Kapsula Orion ušla je u atmosferu brzinom od 25.000 milja na sat s toplinskim štitom za koji je NASA već znala da ima mane – otkrila ih je nakon prvog Artemisa 2022., kad se zaštitni materijal odlamao u komadima umjesto da se postupno tali. Zamjena bi odgodila misiju za 18 mjeseci, pa je NASA prilagodila putanju povratka.
Isplatilo se – posada se sigurno vratila. No ravnatelj NASA-e sam je priznao da ovakav pristup „nije pravi način dugoročnog djelovanja”.
Utrka s Kinom
Rok 2028. za prvo slijetanje nije samo tehnički cilj – poklapa se s Trumpovim mandatom. Isaacman je naglasio kako mu je predsjednik prvog dana dao „mandat za odlazak na Mjesec, izgradnju Mjesečeve baze i postavljanje temelja da američki astronauti jednog dana postave zastavu na Marsu.”
Neovisni analitičari ne vjeruju da je taj rok realan, ali Kongres ga financira milijardama jer je na horizontu ozbiljan konkurent. Kina planira sletjeti na Mjesec oko 2030., s jednostavnijim pristupom i bez kompleksnog punjenja gorivom u orbiti.
Pravi veliki cilj i dalje ostaje Mars. Elon Musk govori o tridesetim godinama ovog stoljeća, stručnjaci o četrdesetim. Samo putovanje – sedam do devet mjeseci kroz kozmičko zračenje, bez mogućnosti spašavanja – daleko nadmašuje sve izazove lunarne misije.
Euforija oko Artemisa 2 sudara se s hladnom računicom. „Ova raketa trebala je poletjeti 2016. i koštati dvije milijarde dolara”, kaže Casey Dreier, glavni analitičar svemirske politike Planetarnog društva, najuglednijeg think tanka vezanog uz svemirska pitanja. „Sada košta oko pet milijardi, deset godina nakon tog roka.”
Razvoj SLS rakete i kapsule Orion dosad je koštao više od 44 milijarde dolara, a ukupni proračun programa do Artemisa 5 premašuje sto milijardi. Za usporedbu – ovaj jedan let koštao je više od polovice cijelog godišnjeg proračuna Europske svemirske agencije.
Dreier se boji da će svjetske krize jednostavno progutati taj novac – jer jedino Amerika, javno privatnim partnerstvom s milijarderima, može financirati projekt ovakvih razmjera.
Proces je pokrenut i ima zamah. Hoće li ga imati dovoljno da stigne do površine Mjeseca, a onda i do Marsa, pitanje je na koje u ovom trenutku nitko nema odgovor.
