NASA ili put ka lansiranju u zvijezde. Upravo to je bilo radno mjesto žene, koja prethodno nije ni znala šta NASA zapravo znači, ali je znala da su zaposlili dvije sestre koje su uspješno radile kao jedno tijelo, kao jedan računar, sve ono što je trebalo raditi na stotine uređaja. A onda se desio konkurs za posao, koji je zahtijevao odlične matematičke vještine. Upravo tada Eni je bila nezaposlena pa su kosmičke sile presudile da ga upravo i ona dobije. Prvenstveno je željela da se bavi farmacijom, međutim, kada je sa tadašnjim suprugom preselila u drugi grad, shvatila je šta zapravo želi.
Rođena je 1933. godine u Birmingemu, Alabama. Karijeru je počela 1955. godine, a koja je trajala trideset i četiri godine. Za to vrijeme značajno je doprinijela razvoju programa, inspirisala mnoge ljude i srušila barijere o ženama u IT svijetu. Izazivala je strahopoštovanje, divljenje i pokazivala vještine na kojima su joj mogle i muške kolege zavidjeti. Uspješno se bavila matematikom, inženjerstvom i tehnologijom, kao žena koja ne priznaje polne razlike niti bilo koju podjelu koja bi je učinila nedovoljno dobrom za neki posao. Vjerovala je da biti najbolji u nečemu zahtijeva vještinu, a ne pol.
Eni je 1955. godine postala “žena kompjuter”, jer je radila analize problema i kalkulacije ručno, bez pomoći uređaja. Kada je zaposlena, bila je jedna od četvoro afroamerikanaca koji su radili u laboratoriji. U jednom intervjuu je izjavila kako nikad nije sebe smatrala pionirkom, ali je to bila. Isticala je kako je imala stav s kojim je nastojala maksimalno dobro uraditi posao i na to se fokusirala. Sve što bi došlo kao posljedica toga, bila bi nagrada za njeno zalaganje. Po pitanju diskriminacije i neravnopravne raspodjele poslova rekla je:
Moja glava nije u pijesku niti će ikada biti. Ako ne mogu raditi s tobom, radiću oko tebe. Neću se obeshrabriti i otići, jer to nikada nije rješenje.
Kada su ljudi zamijenjeni mašinama i razvojem tehnologije potisnuti, Eni se razvijala zajedno sa tehnologijom. Postala je programerka koja je, korištenjem različitih formulacija i jezika, pružala i dalje podršku Nasinim projektima. Razvila je i implementirala kod koji se koristio za istraživanje energije, konverzijske sisteme i analiziranje tehnološke moći, uključujući tehnologiju baterija, a koja je korištena kao hibrid za pokretanje raketa.
Iako je već radila i napredovala u karijeri, Eni se odučila vratiti školovanju, kako bi dobila diplomu iz oblasti matematike. Paralelno je završavala studije i radila, vodeći se maminim savjetom: “Možeš biti šta god poželiš, ali moraš da se potrudiš i radiš na tome.” Bila je veoma posvećena radu u NASI. Ne samo da je aktivno radila na pomenutim programima, već se angažovala i kao govornica. Predavala je studentima o svom radu i inspirisala, naročito žene, da se zauzmu za svoj položaj u društvu.
Kasnije se više posvetila angažmanu o rodno ravnopravnom angažovanju. Pomagala je vodećima da uvide probleme diskriminacije na osnovu pola, rase i godina, skrećući pažnju na talente ljudi, a ne njihove biološke odrednice. Naročito se zalagala za ženska prava, jer je vjerovala da one sve mogu, ali da se nedovoljno čuju i vide. Nastojala je skrenuti pažnju sa ženskog izgleda na stvarna zalaganja i poslovna rješenja i ideje koje imaju.
Aktivno je radila i u dječijim organizacijama, gdje je osnaživala djecu da od malena uče kako se odnositi prema drugima i kako raditi na sebi. Kao članica Poslovne Asocijacije Žena, uticala je na stvaranje boljeg položaja i davanja prilika ženama, kao i muškarcima. Nikada se, međutim, nije smatrala uzorom ili osobom koja treba i može da predvodi grupu. Mnogi koji su je poznavali izjavljivali su da je njena energija bila opipljiva, a da je tajna njenog uspjeha i uticaja u društvu upravo u tome što nije forsirala ništa. U svom transkriptu od trideset i pet stranica, Eni je opisala značaj timskog rada i naglasila koliko se divi ljudima sa kojima radi.
Bila je disciplinovana, posvećena, ali ljubazna i velikodušna. Otišla je u penziju 1989. godine, ali je nastavila aktivno voditi predavanja i učestvovati na panel diskusijama Asocijacije žena. Umrla je 2011. godine ostavivši iza sebe mnogobrojne uspjehe po kojima će biti zapamćena. Prvenstveno uspjeh u tome da omogući ženama svijest o tome da su granice samo u njihovim glavama i da zaista mogu sve. Što bi, u njenom slučaju, značilo lansiranje do zvijezda.
