.
Sjećam se kao da je juče bilo.
Godina 2006., mi na ljetovanju na Hvaru. Porodično. Predivan juli, čini mi se. Doručkujemo na bazenu, a ispred nas, iz vode, izlazi žena u burkiniju, lice joj je otkriveno, ali je potpuno obučena, svaki dio tijela joj je prekriven, sem stopala, čini mi se.
Šok. Brat je bio vrlo mali pa je prstom upirao u nju, jer se mi ljudi bojimo nepoznatog. Sjećam se da nam je svima tada tetka objasnila da je “to njen kupaći i baš kao što si ti izabrao da obučeš samo te male gaćice, ona najbolje pliva u svojoj haljini”. Mi smo nastavili da gledamo u nju krajičkom oka, a kasnije smo se šalili na tu temu “ajoj koliko njoj treba da se osuši” ili “Garant ne može brzo plivati, jer ta odjeća popije mnogo vode”. Ona je imala i svoj ćilim i molila se svom Bogu, tu ispred nas. U međuvremenu sam se obrazovala, čitala, upoznala i razumjela kulturu takvog življenja. Ali upravo ključ leži tu – u edukaciji o nepoznatom.
Čudno, zar ne? I vi biste je gledali ispod oka, zar ne?
A šta mislimo, mi svi zajedno, gledaju li oni nas ispod oka kad pucamo iz puške kad nam se rodi, uda, vjeri, diplomira? Ili kad pozovemo i one koje volimo i ne volimo ispod šatora da proslavimo sve i što treba i što ne treba, dižući kredit tim povodom pa ga vraćajući od novca koji smo zaradili pod tim istim šatorom? Mislite li da naše žene nisu njima čudne dok paradiraju u grudnjaku i gaćama po pijesku? Ma šta nas briga, mi smo superiorni.
Što je rekla moja koleginica: “Dobrodošli na planetu gdje je koznazašto postalo normalno biti i go i narkoman i sve izvrnuto naglavačke, ali nije normalno biti musliman.” Kako smo došli u tu fazu?
Pokušajmo, bar na momenat, da se zamislimo u burkinijima tih žena na plaži. Ustala je, obukla se, krenula na plažu u zemlji u kojoj živi ili u koju je došla turistički. Izašla je u onom što je njena koža svaki dan, u burci, samo onoj za plažu. Došla na plažu, da bi je nakon nekolko trenutaka opkolilo nekoliko naoružanih policajaca, tražeći od nje da se skine. Momci, može li to malo indiskretnije? Francuzi su stvarno pretjerali. Nije mjesto za šalu, znam. Uglavnom, jelda da ne možete? Samo ću vam reći da bi i vas, djevojke u bikinijima, djevojke koje gurate gaće u guzu da bi vam i guza pocrnila pa tako špartate plažom i vas gledaju svi oni, samo vam neće napisati kaznu za to, mada bi vam rado broj napisali na papirić.
Otkud nekom pravo, otkud nekom ideja da se na zakon poziva tražeći od žene da se skine? Izlažući je sramoti svjetskih razmjera? Čineći njenu sramotu većom od mora koje je ispred nje?
I dok se u Francuskoj brane govoreći da oni to rade iz najboljih namjera, kako te žene ne bi bile izložene maltretiranju od strane ljudi, jer u svijetu vlada strah od terorista, u Škotskoj su odlučili da žene s hidžabom mogu obavljati posao policajki. Jer, alo svijete, to je njihov izbor, to je njihova koža.
Burkiniji su kul, ma koliko mi ćutali o tome.
Uostalom, evo, pronađite vi razliku između ova dva odijela?
I dok se mi iščuđavamo, cokćemo i krstimo nad svim što se dešava u svijetu, a nikako se nas ne dotiče, jer mi smo oni superiorni, Rahid Nekaz, francuski bogataš (mrzim etikete, ali njegov novac je ovdje važan) je nazvao sve gradonačelnike dvadeset i šest francuskih gradova i tražio da direktno njemu šalju kazne koje pišu ženama u burkinijima, jer će ih sve on platiti, kao što je platio i kaznu žene oko koje se digla frka i pokazala sva sloboda zemlje Francuske. Bravo, Rahide, iako je to samo liječenje posljedice.
Ako pažljivo iščitate sve strane tekstove i naslove o ovom nemilom događaju, koji se sigurno dešava već dugo vremena, ali evo sad je internet saznao za njega, najglasniji protiv burkinija su muškarci. Umrimo zajedno od smijeha, jer šta oni znaju o odjeći koju žena nosi? Pričaju o tome kako “one to ne rade, jer vole, već su natjerane ideologijom”. Pa ćeš ih ti naoružani policajče, osvijestiti tako što ćeš ih natjerati da se skinu, tu pred tobom ili da ti plate 120 eura. Sjajno.
Čitam kako Sarkozi hoće da se takva odjeća zabrani svuda, ne samo u javnim ustanovama i na plažama, ma ne dajte im da budu ono što jesu, ne dajte! Čitam kako gradonačelnik Nice smatra da te žene to oblače samo da isprovociraju jadne Francuze. Ali on će im dohakati, već je dvadeset i četiri kazne napisao za takvo oblačenje.
A časne sestre nam ne smetaju, je li? Njima ništa nije nametnuto ideologijom, one su samo došle da smoče nogice.
Ovo nije sloboda. Ovo je akt seksizma i rasizma.
Ovoj planeti, pod hitno, treba vraćanje na fabrička podešavanja.
A sad, pogledajte kako burkiniji mogu biti potpuno fenomenalni. Jer se žene u njima osjećaju dobro, slobodno i onako kako one žele.
Nego, gdje ima da se kupi taj burkini za nas novopečene majke koje se ne osjećamo dobro još uvijek u svom tijelu?
