Juče smo na Loli objavili tekst kao reagovanje na nasilno skidanje žene u burkiniju na francuskim plažama. Poenta je bila i ostala da to nije način na koji se to radi. Ne može biti u 21. vijeku u civilizovanoj zemlji, kao što je Francuska. Komentari na tekst su bili brojni, međutim izdvojio se jedan, djevojke koja trenutno živi u Nici. Prilično revoltirana našim tekstom, Hana Radojčić je napisala svoju stranu priče, kao žena koja dijete čeka upravo u toj istoj Francuskoj. Tekst prenosimo u cjelosti.
Prije svega… Znate li koliko plaža na Azurnoj obali je isključivo namijenjeno psima? Mnogo.
Dakle, burkini nije zabranjen. Već nije vrijeme za to… A to vam mediji ne govore. Francuska se uvijek prilagođavala svima, a kada je jednom zamolila da se njoj prilagode, vraća joj se skandalima. Život u Francuskoj prije, tokom i poslije “skandala Burkini” zvuči ovako:
Ako nemate dom, daće vam.
Ako nemate para, davaće vam novac čitav život ako treba.
Ako nemate para da platite stan, platiće vam Francuska.
Ako ste trudni, ne plaćate NIŠTA pa čak dobijate (puno) para na račun da ne bi djetetu nešto zafalilo.
Ako rodite u Francuskoj, dijete vam dobija francusko državljanstvo.
Ako nemate posla, daju vam pare dok ne nađete posao.
Ako ste druge vjere: sve to isto važi.
I ljudi više ne dolaze u Francusku zbog francuskih pisaca, umjetnika i istorije već zbog tih silnih poklona.
U Francuskoj najmanje Francuza ima, da li ste to znali? I još se govori da Francuskoj nečija vjera smeta? To nije tačno. Francuska dočeka raširenih ruku sve LJUDE svake vjere i nacije. Pa čak nema pasa lutalica, jer i oni dobijaju dom.
U francuskim medijima se ne govori o burkiniju, jer vam pošalju pismo da se izvine i objasne da je dio države pod “vanrednim stanjem” i da će to sve proći. Francuska je dala svima i vraća joj se atentatima.
Da li ste zaboravili da se prije mjesec i jedanaest dana krv prolila u Nici? Zato je burkini zabranjen SAMO NA NEKOLIKO PLAŽA gdje se ljudi najviše kreću i SAMO tu gdje još uvijek važi vanredno stanje. Ljudi su još u strahu. Da, jer sve je još friško.
Da li znate da se prijetnje napadima na ljude na Azurnoj obali u toku dana dešavaju svakodnevno? Te prijetnje su postojale i prije slike burkinija. I, da li znate da ne možete ući u prodavnicu, a kamoli u tržni centar, bez da vas pregledaju, pretresu i iz torbe izvade sve? Pa zašto ne bi onda pregledali i burkini? Pa eto, nikad se ne zna, možda i sakrije bombu.
‘Nikad se ne zna’ važi sve dok je vanredno stanje.
Ispod burkinija se krije strah i manjak slobode. Ako piše da je burkini zabranjen, tako će da bude. Jer će se tako ljudi osjećati sigurnije, jer ljudi paniče i trče na sve strane kad čuju običnu PETARDU. Da, dobro ste pročitali. Petarda diže paniku.
Pitate me, da li opravdavam potez policajaca koji su je natjerali da se skine tu pred svima? Pa, fino piše da je zabranjeno. Nema uopšte da se pita zašto to rade, kad je bila upućena. Kao kad prekršite zakon, svjesno idete na svoju štetu… Ili je provokacija. A policajci su tu da rade svoj posao, ne vjerujem da bi bili srećni da neko skida njihovu ženu. Ali bi ti isti policajci sigurno pitali svoje žene zašto su baš morale ići na tu plažu kad ih je toliko mnogo koje nemaju tu zabranu. Oni su nju na kraju pustili na miru, jer nije imala oružje ispod nošnje. Dakle, nije stvar u njoj niti njenoj vjeri već u opasnosti. Svima su na plaži pretresli stvari prije nego sto su došli, a zašto bi ona bila izuzetak? Možda je grubo od strane policajaca, ali je grubo i od nje prekršiti ono sto piše… Jer joj se nikada prije nije zavirivalo u burkini, a i neće zauvijek.
Trudna sam. Trudnoću provodim kući. Ne palim TV, jer ne mogu gledati kako još neko umire. Idem na plažu samo ako je policija blizu, jer se bojim da moje dijete neće vidjeti svijet. Odem da prošetam psa nekad na Promenadu i izbjegavam dio te iste da ne bih gledala krv koju čak kiša ne briše.
I šta će dočekati moje dijete, pitam se? Hoće li moći da se igra sa djecom ispred kuće? Vaša se djeca i dalje igraju ispred zgrade, ovdje ne. Ovdje čovjek plače nad tijelom mrtve žene, a novinar mu priđe s upaljenom kamerom da ga upita: “Kako se osjećate?” Da li ste shvatili poentu?
Ne zamarajte se medijima, ionako nije veselo. Već uživajte u slobodi, vi se bar nemate čega bojati. Jer ako je Balkan bio, uvijek će i ostati najveseliji i najzdraviji narod ovog svijeta, nemojte da vam to oduzmu. I pitaćete me, šta ja radim još u Francuskoj ?
Francuska je super. I volim vidjeti kako se plava boja mediteranskog mora mijenja po boji neba. Od plave do sive…
I dođite, samo ne sada, jer je sada Azurna obala tužna. Ne dirajte je.
