Sva djeca histerišu. Da li je moguće učiniti nešto ili samo treba da sačekamo da dijete odraste? Mama iz Brazila podijelila je svoj recept, on je jednostavan i radi.
U posljednje vrijeme izgleda da hara prava epidemija negativnog pogleda na ljudsko tijelo, slike koje ljudi imaju prema sebi ili prema drugima.
Scena koju sam svojim očima gledala me ostavila bez teksta.
Imam 32 godine.
U životu sam prošla različita stanja. Da ne kažem sranja.
Bombe koje su bacali drugi, bombe koje su bacali oni s kojima sam živjela, bombe koje sam bacala ja.
Svadba od minimum 200 zvanica.
Vjerujem da se sjećaš početka svog ljubavnog života. Onog prijelaza iz veza s velikog odmora na veze koje su uključivale i više od držanja za ruke i odlazaka u kino.
Vreme je da ti saopštim par stvari.
Nedavno me je koleginica pitala zašto svog bivšeg partnera ne zovem „bivšim mužem“, ili ga ne spominjem po imenu.
Nemamo poverenja u današnju decu – to je loše.
Alarm je zazvonio i probudio me konačno. Otežalih očiju gledam na sat: 8:30. Pijem kafu i palim prvu jutarnju cigaretu. Nikad nisam bila sretnija što sam na javi nego ovog jutra.
