Nemam odgovore na sva pitanja.
Ipak, želim da vjerujem da dječiju znatiželju dobrim dijelom mogu zadovoljiti.
Ona zna da kaže GRLI.
I njene male ruke uspiju da me obgrle
Sigurna sam da ne postoji osoba na našem podneblju koja nije doživela da joj se porodica, prijatelji, poznanici, pa čak i potpuno nepoznati ljudi, ne umešaju u privatan životom neprijatnim pitanjima, piše Ana Azanjac, samohrana mama i autorka bloga singlemum.rs.
Šta li ću ti dati, zvijezdo sjajna, a šta oduzeti?
Šta ćeš od mene ponijeti kao blagoslov, a šta kao teret?
– Majko, je l’ on normalan?
– Pa, i ja sam se to pitala za tebe, kad si bila mala.
Ovo je otprilike suština ove priče i približavanje “normalnih” i “nenormalnih” svetova.
Iz kofera svojih planova za budućnost vadim lutke, četke za kosu, šoljice za čajanku, mede, mašne i slikovnice.
Ovih dana cesto razmisljam
Sta je bilo….
I pitam se
A sta ce biti?
Posebna vrsta hrabrosti je biti samohrana majka.
To je žena koja je oslonac za sve svome dijetetu.
Dobro, možemo li mi biti samo prijatelji, kao dosad? – pitam ga u hodniku, praveći se da ne primećujem što mi sve jače stiska ručni zglob.
Noge više nije osjećala…Nije mogla ni da stoji.
Nekako je dopuzala do kreveta, sjela i onda počela da plače.
