Kada dijete dođe kući iz škole, roditelji često žele znati kako je prošao dan. Međutim, način na koji pitamo može odrediti koliko će dijete zapravo reći.
Pitanje “Kako je bilo u školi?” je prirodno, ali je toliko široko da dijete može lako odgovoriti na njega u nekoliko riječi.
Stručnjaci stoga preporučuju specifičnija i otvorenija pitanja koja pomažu djetetu da se prisjeti određenih događaja i osjećaja, a istovremeno mu ostavljaju dovoljno prostora da odluči šta želi reći.
Ova vrsta razgovora nije važna samo za školski rad. Omogućava roditeljima da polako steknu uvid u odnose svog djeteta, samopouzdanje, sve brige, pa čak i one dijelove njegovog svakodnevnog života o kojima ne pričaju mnogo.
Svakodnevni razgovori o školi pomažu djeci da razviju snažne komunikacijske vještine. Uče jasno artikulirati svoje misli, aktivno slušati i uključivati se u smisleni dijalog. Ove vještine su ključne za njihov cjelokupni razvoj i budući uspjeh.
Ovo je pet pitanja koja biste trebali postaviti svom djetetu kada dođe kući iz škole:
– Šta je bio vrhunac tvog dana?
– S kim si danas proveo najviše vremena?
– Šta je bilo najteže danas?
– Je li se danas dogodilo nešto što biste željeli reći?
– Šta je jedna stvar koju bi volio da može ponovo uraditi ili uraditi drugačije?
Najvažnije nije pitanje, već vaš odgovor. Dobro pitanje može započeti razgovor, ali odgovor roditelja ga može i brzo prekinuti.
Kada vam dijete kaže da ga nešto muči, razumljivo je da ste u iskušenju da odmah pronađete rješenje. Ali ponekad djetetu nije potreban hitan savjet. Prvo, ono treba osjetiti da su njegova osjećanja važna.
Prekomjerno postavljanje pitanja može imati i suprotan efekat. Ako nakon svakog odgovora slijedi još pet pitanja, razgovor može početi da se djetetu čini kao ispitivanje.
Dakle, ne morate koristiti svih pet pitanja svaki dan. Izaberite jedno. Ponekad će to biti dovoljno.
