Viđamo decu kako prose na ulicama i instant pomisao većine nas je kako to znači da nikad neće uspeti da se sklone odatle jer su odgajani naviknuti na sopstveni pojam normalnosti koji podrazumeva prosjačenje.
“Od novca koji zaradim prodajući jaja od prepelica kupujem hranu za sve svoje životinje ili ga potrošim na nabavku materijala koji mi je neophodan u gradnji.”
Naime 2.6.2020. godine u popodnevnim časovima u prostorije vaše bolnice je upućen moj sin, 8 godina, zbog preloma ruke.
Evo šta sam sve nacrtao do svoje šesnaeste.
Ovo je peti dan da kroz veliko staklo teretane gledam klinca koji dolazi sam sa loptom na veliki fudbalski teren.
Mislila sam da imam djevojčicu. Pa sam mislila da imam muškaraču. Ali sada znam: imam sina.
Djevojčice, posebno prije puberteta, imaju i bolju osjetljivost na ton glasa. Rezultat je da neke djevojčice čuju vikanje u slučajevima kada je u glasu odrasle osobe prisutna samo čvrstoća, ili povratne informacije o svom radu primaju kao negativnu kritiku, čak i ako je riječ o nečem konstruktivnom.
“Uzeo je pile, otrčao u najbližu bolnicu i, pošto je poneo sa sobom sav novac koji ima, zatražio pomoć i zamolio lekare da spase pile.”
Kažu ljudi, nije tata ko te stvori, već onaj koji te čuva, neguje i voli…
Zar smo toliko zakazali kao narod, zakazali kao ljudi, kao pojedinac.
