Godina 2035. U jednom stanu žena se igra sa bebom. Pokazuje joj plišane igračke, presvlači pelenu, peva pesmice, a zatim je uzima u naručje i kaže:
Upotreba rodno osetljivog jezika pojedincima deluje kao dodatan „zahtev” osoba koje se zalažu za ženska prava, iako u realnosti upotreba ovakvog jezika podiže svest o značaju jednakosti žena i muškaraca, time što ženama daje veću vidljivost i prepoznaje njihove uloge i rad u svim sferama društva.
Psovke i prostakluke obično povezujemo sa ljudima koji su bezobrazni ili neuki i smatramo ih nekulturnim i neprihvatljivim u svakodnevnom govoru. Ali, iako se upotreba psovki i dalje ne ohrabruje, ljudi koji ih koriste možda zapravo i nisu toliko neuki koliko smo ranije vjerovali.
Nüshu (nǚshū 女书) je jedino pismo na svijetu koje koriste isključivo žene, a potječe iz Kine.
Srećom da sam na vrijeme naučila engleski, pa sad mogu razumjeti šta moja djeca između sebe pričaju, posebno igrajući videoigrice.
Ubang je poljoprivredna zajednica u južnoj Nigeriji gdje muškarci i žene tvrde da pričaju različite jezike.
Jezik je temelj ljudske kulture. Ljudi na čitavoj planeti koriste jezik za svakodnevnu komunikaciju, sakupljanje informacija, učenje i zabavu.
Jednom me je momak ostavio pod izgovorom da nemam sluha. ”Nisi u pitanju ti”, pokušao je da mi objasni ”već pogrešan tonalitet iz koga započinješ svaku pesmu.” Odbrusila sam mu da je horska gnjida. I da crkne. Bilo je to…
Jezik (ne onaj u ustima, nego onaj koji je sredstvo komunikacije) je nešto što nije prirodna stvar, osmišljen je od strane čoveka, menja se kroz vreme i prostore, nadograđuje se, nastaju nove reči za nove situacije i pojmove. Svaki jezik…
Svi biste u neku obećanu zemlju. I svaka je bolja od one vaše. Gdje je, odnosno šta je obećana zemlja objasnio je Milan Šipka u knjizi “Zašto se kaže”. Izraz, kao što ste i pretpostavljali, potiče iz Starog zavjeta. U…
