Postoje neke stvari koje, iako deluju jednostavno, većina ljudi ne može da izvede.
Na primer, da pravi različite oblike od jezika, tj. da previja jezik kako želi ili možda da naizmenično mrda jednom pa drugom obrvom…
Ne znam koliko je našim građanima, budući izmučenim od svega, jasno šta se to zapravo dešava u Ukrajini – zemlji koja je ne samo blizu nego i u kojoj živi stanovništo iskustveno veoma slično nama na prostorima bivše Jugoslavije.
Godina 2035. U jednom stanu žena se igra sa bebom. Pokazuje joj plišane igračke, presvlači pelenu, peva pesmice, a zatim je uzima u naručje i kaže:
Upotreba rodno osetljivog jezika pojedincima deluje kao dodatan „zahtev” osoba koje se zalažu za ženska prava, iako u realnosti upotreba ovakvog jezika podiže svest o značaju jednakosti žena i muškaraca, time što ženama daje veću vidljivost i prepoznaje njihove uloge i rad u svim sferama društva.
Psovke i prostakluke obično povezujemo sa ljudima koji su bezobrazni ili neuki i smatramo ih nekulturnim i neprihvatljivim u svakodnevnom govoru. Ali, iako se upotreba psovki i dalje ne ohrabruje, ljudi koji ih koriste možda zapravo i nisu toliko neuki koliko smo ranije vjerovali.
Nüshu (nǚshū 女书) je jedino pismo na svijetu koje koriste isključivo žene, a potječe iz Kine.
Srećom da sam na vrijeme naučila engleski, pa sad mogu razumjeti šta moja djeca između sebe pričaju, posebno igrajući videoigrice.
Ubang je poljoprivredna zajednica u južnoj Nigeriji gdje muškarci i žene tvrde da pričaju različite jezike.
Jezik je temelj ljudske kulture. Ljudi na čitavoj planeti koriste jezik za svakodnevnu komunikaciju, sakupljanje informacija, učenje i zabavu.
Jednom me je momak ostavio pod izgovorom da nemam sluha. ”Nisi u pitanju ti”, pokušao je da mi objasni ”već pogrešan tonalitet iz koga započinješ svaku pesmu.” Odbrusila sam mu da je horska gnjida. I da crkne. Bilo je to…
