Sjećam se, kad sam bio dijete, nikada nisam učio strane jezike na kursevima. Kao i većina mojih vršnjaka, učio sam u školi samo da bih dobio dobru ocjenu. I to je bilo to. Nisam nikada osjetio stvarnu potrebu da ih koristim, jer nije bilo prilika, niti sam tada uopšte prepoznavao važnost neformalnog obrazovanja i učenja stranih jezika. Mislio sam da je to sasvim dovoljno, ocijena iz jednog školskog predmeta, kao i svaka druga – sve dok me sticaj okolnosti nije odveo na razmjenu u Njemačku.
Bila je 2007. godina. Internet nije bio ono što je danas – nije bilo aplikacija za prevođenje, online kurseva li YouTube videa koji vam mogu pomoći da premostite jezičnu barijeru. Komunikacija je bila mnogo izazovnija, jer nije bilo ni lakih načina da se brzinski pronađu fraze ili riječi koje nisu bile poznate. Bio sam prinuđen da se suočim s jezikom, u realnim situacijama, bez mogućnosti da čekam ili pretražujem riječi na ekranu. Sva moja pažnja bila je usmjerena na ljude oko mene i na svaki njihov gest, izraz lica i ton glasa. Bio sam bačen u vatru. Svaka nova situacija bila je test, svaka greška bila je lekcija. I to je bilo najteže, ali istovremeno i najefikasnije iskustvo učenja jezika u mom životu. Kroz stvarne razgovore i svakodnevne izazove, počeo sam da shvatam suštinu jezika.
Sjećam se koliko mi je bilo žao što nisam ranije krenuo na kurs njemačkog jezika. Mislim da bih sebi uštedio mnogo frustracija, nesporazuma i osjećaja izgubljenosti. Umjesto toga, prolazio sam trnovit put: od trenutaka kada nisam mogao razumjeti ni najosnovnije rečenice, preko nespretnih pokušaja da sastavim jednostavne fraze, do onog nevjerovatnog osjećaja kada sam prvi put bez straha započeo razgovor i shvatio da me ljudi razumiju. Svaka greška koju sam napravio, svaki nesporazum koji se dogodio, bio je dio procesa.
Ali upravo taj proces, koliko god bio izazovan i spor, naučio me najvažnijoj lekciji: nije važno gdje se nalazimo, već kako se okružimo jezikom. Jezik je svuda oko nas – u knjigama, muzici, razgovorima, čak i u greškama koje pravimo. Kada se prepustimo jeziku na sve moguće načine, bez obzira na savršenstvo, napredak postaje neizbježan. To je lekcija koja mi je promijenila pristup učenju i pomogla mi da ne vidim samo cilj, već i vrijednost samog puta.
Po povratku iz Njemačke shvatio sam koliki potencijal leži u neformalnom obrazovanju. To nije samo način da naučite nešto novo ili unaprijedite svoje vještine – neformalno obrazovanje ima moć da vas transformiše iznutra, da oblikuje način na koji razmišljate, kako posmatrate svijet i kako se nosite s izazovima. Otvara vrata ka mogućnostima koje niste ni slutili, ali vas istovremeno uči da budete otvoreni, prilagodljivi i spremni na promjene.
Od tog trenutka, odlučio sam posvetiti se radu na sebi. Nije bilo granica u učenju – svaki novi jezik bio je nova perspektiva, svaki seminar prilika za širenje horizonata, svako stručno usavršavanje korak ka boljoj verziji sebe. Tražio sam načine da unaprijedim svoje znanje i praktično ga primijenim, a svaki mali uspjeh davao mi je motivaciju za daljnji rad.
Zahvaljujući toj posvećenosti, danas mogu s ponosom reći da sam stručnjak za nastavu, bilo da se radi o učionici ili online formatu. Godine iskustva, kombinovane s kontinuiranim usavršavanjem, omogućile su mi da razvijem metode koje su efektivne, interaktivne i prilagođene različitim potrebama učenika. To nisu prepoznali samo moji učenici, već i brojne institucije. Kao dugogodišnji multiplikator i trener Goethe-Instituta, imao sam priliku dijeliti svoje znanje s drugim nastavnicima, inspirisati ih i učiti od njih.Radio sam na fakultetu, doprinosio brojnim projektima i često sam pozivan da svoje iskustvo stavim u službu zajedničkog cilja – unapređenja obrazovanja. Taj put nije bio lagan, ali svaka prepreka bila je prilika da učim i rastem.
Ali često se zapitam: gdje bih tek bio da sam krenuo ranije? Koliko bih prilika iskoristio s manje truda, koliko bih prepreka savladao s više lakoće? Ta misao me uvijek vrati na jedno – na važnost pravog trenutka. A taj trenutak je sada.
Zato se danas obraćam vama, roditeljima. Vi imate priliku da svojoj djeci pružite ono što je meni tada nedostajalo – rani početak. Učenje jezika nije samo savladavanje riječi i pravila, već ulaganje u njihovu budućnost. To je ključ koji otvara vrata ka svijetu prepunom mogućnosti. Upis na kurseve nije samo ulaganje u znanje, već u njihovo samopouzdanje, sposobnost komunikacije, razvijanje kritičkog mišljenja i prilagođavanje različitim kulturama i ljudima.
Što ranije krenu, to će im jezik postati prirodniji dio svakodnevnice. Biće sigurniji u sebe, otvoreniji prema novim iskustvima i spremniji da prihvate izazove s osmijehom. I vjerujte mi, jednog dana, kada budu ostvarivali svoje snove, vratiće se toj odluci i biti vam zahvalni što ste im pružili takvu mogućnost. Upis je u toku. Ne čekajte da prilike prođu – počnite danas i olakšajte svojoj djeci put ka uspješnijem i sigurnijem sutra. Svaka odluka koju danas donesete može oblikovati njihov svijet. Dajte im šansu da zablistaju!
PIše: Aljoša Preradović, vođa pedagoškog odjela u Glossa centru
