Nekada najbolje što možeš da uradiš za jednu ženu to je da pustiš da živi
I da je ostaviš na miru.
Ništa više.
Ne zaljubljuj se u mene.
Postoje dani kada sam tužna bez razloga, kada lijem suze i bez riječi zurim u plafon.
Prilagoditi se svetu
Znači
Naterati se na bol,
A ja nisam takva žena.
Kaže mi kolegica, drago joj je što su mi objavili članke i da bih sada, za promjenu, trebala napisati neku nedepresivnu priču.
Ženu stalno za nešto grize savjest.
Muškarca rijetko.
Prije par dana mi je jedan momak u Turskoj, onako usput, rekao da se nasmijem.
Kaže da sam ljepša kad se smijem. (Nije me nikad vidio nasmijanu.)
Žena treba da ima svog umetnika u životu.
Muškarca, koji će videti u njoj nešto, čega ni sama nije svesna.
Nekoga, ko će joj dati potpunu slobodu ali i sebe.
Žene su bića sklona romantičnim predstavama stvarnosti.
Iako nas život demantuje nebrojeno puta, mi iznova i iznova zamišljamo neku bajkovitu verziju naše budućnosti, nekog koga smo čekale cijeli život, ko će nas voljeti beskrajno, uvijek biti tu i uz koga će svi naši problemi nestati.
Ljubav je vrlo komplikovan osjećaj napravljen od puno sitnih “sastojaka”, od kojih nisu baš svi lijepi i krasni.
Amanda Oleander je umjetnica iz Los Angelesa koja ljubav i svoju vezu nastoji prikazati na što realniji način.
ČVRSTO vjerujem da u naš život ljudi ulaze s nekom svrhom i razlogom.
Ljudi se sastaju i rastaju, a lajfkoučevi savjetuju da se iz svakog odnosa iznese neka pouka.
