Zakon klatna koji se pomiče od jednog pola do drugog poznat nam je iz Jungove psihoterapije, a preuzet je od alkemije i drugih učenja, točnije enantidromija. Ovaj zakon nam je bitan kako bi mogli protumačiti današnje odnose.
Primjerice, arhetip ove slike sada je drugačiji nego što je bio u starozavjetnom vremenu. Prije je ovaj arhetip oca bio strašni Jahve, a tijekom 2000. godine stvari su se promijenile u pogledu poimanja religije, gdje Bog postaje ljubav, ali i u odgoju, očevi su postali puno nježniji i suosjećajniji.
Prije svega za uspješan odnos bitno je naučiti se nositi s vlastitom muškošću i ženskošću prije nego li počne razgovor o vanjskom odnosu. Muškarac će se prema ženi ponašati onako kako se prema svojoj unutrašnjoj ženstvenosti odnosi. Sve dok se muškarac nije pomirio sa svojom unutrašnjom ženom, ne može ostvariti odnos. Isto vrijedi i za ženu i njezinu mušku unutrašnjost. Većina želi razgovarati o tome što bismo trebali raditi s partnerom i o bračnim običajima i kako možemo promijeniti ovo ili ono, ali nema napretka dok ne postoji mir u vlastitom biću ili pomirba s unutarnjim polom. U tome nam može pomoći analizira snova koja će pokazati u kakvom smo odnosu sa svojom unutrašnjošću.
Ako muškarac može biti iskren i prihvaćati ženske reakcije, može se uspostaviti dobar odnos sa ženom i obratno. Stoga, muškarac mora tražiti mir ili oprost sa svojom majkom, ali i naći zajednički jezik sa svojom Animom ili podsvjesnom ženskom stranom ili svim vrstama osjećaja koje njoj pripadaju.
Ako djevojka ima dobru, snažnu, pouzdanu očevu sliku, koju je danas teško pronaći, to će biti njezina slika muškarca, vjerojatno do kraja života. Potražit će muža koji utjelovljuje te osobine, ali ako je njezin otac alkoholičar ili ga pobjeđuju raspoloženja ili dominira njegova supruga ili je odsutan, tada očeva slika ostaje ispražnjena za djevojku i Animus zauzima njezino mjesto, odnosno kritika i perfekcionizam. Loša slika oca pobjeđuje ukoliko žena ne osvijesti ovu sliku i pronađe muškarca koji neće imati spomenute karakteristike.
Što se događa kolektivno s muškarcem i ženom?
Što se događa kolektivno s muškarcem i ženom? Naime, događa se veliki trend koji je toliko zbunjujući: omekšavanje muškaraca i oštrina žena koje gube nježnost i blagost. Muškarci ostaju mekani i osjetljivi, slabije donose odluke, a žene postaju oštrije, imaju karijeru, bolje su obrazovne, puno izlaze i putuju. Dakle, uočava se nova vrsta odnosa u kojoj je žena dominantna i donosi odluke.
Možemo reći da je to standardni američki brak, dok kod nas još uvijek prevladava patrijarhalni brak. Ipak, klatno se pomiče u drugu stranu i danas žene dominiraju odnosom. Ipak, žena da bi imala muškaraca treba joj muževnost. Stoga, današnja žena ne bi u odnosu trebala donositi sve odluke za obitelj sa svojim Animusom i munjevitim umom, jer ubija njegovu muževnost. Ako želite imati romantičnost ili strast, morate dopustiti da muškarac osjeti svoju muškost i prepustiti mu neke odluke, naravno, ukoliko postoji želja za intimnošću, dok je pravilo da je moć ipak dominantna u brakovima, tj. borba za dominaciju kao pravilo svake veze koja se raspada. U generaciji naših roditelja to se događalo nešto kasnije, dok danas je to puno prije. U prirodi ili biologiji žena je dominantnija od muškarca.
Žena je inače oduvijek imala taj kapacitet, ali to nikada nije bilo dopušteno u javnosti pokazati. Ipak, to klatno je zbog tisuća godina potiskivanja ženskog principa otišlo danas na drugu stranu kao da sada pokušava nadoknaditi izgubljeno. Iako se ova klatna pomiču, svaki pojedinac odlučuje hoće li učestvovati u tom njihalu.
Zakoračili smo u matrijarhat, ali za njega nam treba vremena jer psiha nije spremna tako se brzo mijenjati. Muškarci su postali neprilagođeni na ta brza događaja, mekani su, sanjarski okrenuti i ćudljivi, točnije, opsjednuti Animom ili majkom. Muškarac kao takav postao je suvišan i mnogi muškarci u društvu to osjećaju. Jedna žena je sanjala da svog muža drži u dubokom ledu, koristila ga je samo za seks. Ovaj san kao da predskazuje sudbinu muškarca. On je u odnosu na antiku odbacio filozofiju; na srednjovjekovlje, odbacio je viteštvo i duhovnost; odnosno današnji muškarac se ne bavi praksom meditacije kao niti čitanjem knjiga.
Za ponijeti sa sobom
Ipak, da bismo nastavili dalje kao civilizacija, potreban nam je moderan mit kojeg u nesvjesnom nema te ljudi većinom danas žive bez ideja i ideala, nezainteresirani za promjene. Kolektivni mit je uvijek bio za čovječanstvo pokretač u povijesti, mit o Spasitelju izgradio je Europu, ali danas nema tog pokretača ili arhetipa koji bi donio daljnju transformaciju žene i muškarca. Rušenje mnogih komunističkih spomenika ili rušenje spomenika Buddhe za vrijeme rata na Bliskom Istoku dokazuju nestanak mita i destrukciju čovjeka.
Matrijarhat je pred vratima kao novi mit, ali njime isto tako dominira volja za moć, još ne postoji transformacija ili želja da se shvati misterij odnosa ili spajanje muške i ženske energije koje donosi stvarno upoznavanje samog sebe.
