Koliko ja volim Vero..
U Veru mi je duša na mestu, kada izađem iz njega imam osećaj da je nebo granica.
Ovo je priča čiji početak i kraj ne želim smjestiti ni u jedan vremenski ni prostorni okvir.
Ona je duhovna, a vjerujem da se ništa duhovno ne treba potčinjavati onome što su kreirali ljudi.
Sreća – ništa varljivije, lepše i nežnije od svih osećanja.
Oduvijek sam se pitala odakle niču predrasude i stereotipi?
Ko ih sadi i kako tako dobro uspijevaju? Što bi rekli u Mostaru OKLE to?
Oprostite si za svaki put kada ste pomislili da niste dovoljno dobri. Oprostite si za svaki put kada ste zaboravili koliko vrijedite.
– Stiglo mi je pismo?
– Hm..
Moj dido Ale, mamin otac je ostao bez oca kao dječak.
Pred njim su ga ubili nacisiti negdje kod Prijedora.
Dan danas, u svojim osamdesetima on ponavlja da je siroče.
Rodila sam se prvog dana Ramazana.
To je mjesec u lunarnom kalendaru u kojem muslimani potpuno poste od jela, pića i svih drugih tjelesnih potreba i užitaka od zore do zalaska sunca.
Za početak, kratki osvrt na moj odnos s jogom.
Bila na jednom času i pala u iskustvo, što bi rekao jedan moj komšija, da postreljam pola sela. Dakle, što se mene tiče – bilo, ne ponovilo se.
Od kada je Eva gricnula jabuku u Rajskom vrtu, Bog je grub prema ženama.
