Nekada se mjesto između Oskove i Spreče zvao Tatarice, ali se južno i istočno od sadašnjih Živinica živjelo u neka daleka vremena koja ćute skrivena u zaboravu. Nekim ljudima nije teško krenuti prema prošlosti statom živiničkih stećaka. Oni su raspoređeni otprilike u jednom polukrugu sa većim ili manjim odstupanjima od idealne krivulje, ali postoje zatravljeni I nadasve lijepi, sami ili u skupini. Stećci, nadgrobno kamenje iz srednjeg vijeka kako nauka tvrdi, a opet ostaje znak pitanja kojeg podcrtavaju brojne legende. Groblja nekih pradavnih ljudi koja svjedoče, jasno i glasno, da su u ta davna vremena živjeli ljudi u Đurđeviku, Višći, Djedinu, Podgajevima, Zukićima, Kršićima, Kuljanu, Džebarima, Zelenici, Gračanici, Tupkoviću, Svojatu, Lukavici i Bašigovcima…
A između nekropola ostadoše ostaci gradina, rimskih i osmanskih utvrđenja, u Djedinu, Đurđeviku, Bašigovcima, Džebarima i negdje iznad Višće, ostadoše prekrivena tajnama, da nas podsjećaju, inspirišu, mame i zbunjuju. Ne znam zašto se nikada nisu učinila zanimljivima arheolozima ova mjesta koja bi možda čak otkrila neke nove tajne.
Reći se mora da su pojedine nekropole izmještene zbog očuvanja, tako da danas ne postoji nekropola Vrpolje u Đurđeviku, zatim nekropola u Lukavici Donjoj… Đurđevik leži uz rijeku Gostelju, po kojoj je i ovdašnja srednjovjekovna župa nosila ime Gostilj, u sebi ima nekoliko nekropola od kojih je najdragocjenija ona u dvorištu osnovne škole, u kojoj se nalazi i jedini stećak sa natpisom na području ove općine, a koji je tu 2002. godine premješten sa nekropole Vrpolje. Tu je i stara rimska gradina , pored koje su opet, četiri stećka. Na putu do gradine u Medovićima, stari je izvor sa koga su vodu pili i ti drevni Rimljani. U Đurđeviku postoji stara džamija za koju se vjeruje da je izgrađena na temeljima bogumilske crkve, vjeruje se 1630. godine, a oko nje stari su nišani na grobovima ljudi za koje ne znamo čiji su djedovi bili. Ako putnik željan znanja, željan ljepote ovih srednjovjekovnih spomenika koji su često lijepo ukrašeni krene od Đurđevika prema Djedinu, kroz Vrnojeviće i Brnjicu u šumarcima pored puta naći će nekropole koje će ga zadiviti. A u Djedinu pored toga što će vidjeti stećke, čut će stara predanja o srednjovjekovnoj crkvi bosanskoj, o poglavaru te crkve koji se zove djed (did) i po kome je ovo mjesto dobilo ime, o redovnicima ove crkve koji se zovu starci i gosti, a pogled koji će vam se pružiti bit će prepun predjela koji vas čekaju i koji u sebi skrivaju srednjovjekovna, ali i mlađa groblja pravoslavaca i muslimana ovdašnjih, koja su stara samo par vijekova ali dosta zanimljiva i vrijedna pažnje. Kroz Šahiće, Beriće i Odoroviće se može doći do Višće preko širokih ugljenokopa koji ponekad liče na američku preriju, a ista će vas iznenaditi mnogobrojnim manjim i većim jezerima koja su nastala eksploatacijom ugljena. U Višći postoje tri nekropole stećaka (zajedno sa onim u odorovićima) i dvije vodnice od kojih jedna posebno lijepa nosi ime Rusov mlin, nakon čijeg obilaska morate natrag, preko Šahića, Berića i Odorovića u Đurđevik, pa u Podgajeve gdje osim tri nekropole stećaka postoje i stara muslimanska i pravoslavna groblja, a lijepo se treba odmoriti pred pravoslavnom crkvom koja je izgrađena 1910. godine, jer nakon nje čeka nas osam kilometara uspona do drevnih Džebara.
Ali do Džebara u svakom mjestu treba pitati za stećke, pa će vas domaćini nerijetko uputiti put nekih proplanaka i šumaraka koji su udaljeni od tog glavnog puta. Mjesta kroz koja ćete proći su Zukići (nekropola Lukino brdo), a iza njih su Kršići (sa dvije nekropole), a sva će pružati prelijep pogled na Konjuh planinu i povremeno na djelić Sprečke doline. U svim ovim mjestima možete čuti razne nazive kojima ljudi nazivaju stećke, pa ih treba poznavati a to su uglavnom: mramorovi, mramorje, grčko grblje, jevrejsko groblje, zagroblje, svatovsko groblje. Možda je najzanimljivija teorija o grčkom groblju koja kaže da su nekada na ovim prostorima živjeli Grci, te da ih je teška zima koja je trajala sedam godina otjerala iz Bosne i da se više nikada nisu vraćali. Najljepše je proći ovim putem u proljeće kada cvjetaju voćke u dvorištima (baščama), a onda dođete u Kuljan, u kome ne zaboravite, postoje stećci i to na dva lokaliteta Podkrš i Štitovi. Od Kuljana se nastavlja uspon prema Džebarima, gdje postoje ostaci stare gradine i jako zanimljiva stara džamija, za koju se vjeruje da je najstarija na širem području. Kroz Džebare je nekada prolazio važan karavanski put, na što su stanovnici Džebara jako ponosni, i kao da tom pričom prizivaju stara slavna vremena u kojima je njihovo mjesto bilo značajna tačka na mapi poznato kao Gvozdevići. A legenda o džamiji je posebna priča, kažu da je ona trebala biti na drugom mjestu, ali u vrijeme gradnje materijal za gradnju je jednog dana osvanuo na mjestu gdje se džamija trenutno nalazi, onda su prenosili materijal nekoliko puta na drugu lokaciju ali bi se on bez ikakvih tragova tokom noći vraćao na ovu lokaciju gdje su naposlijetku odlučili sagraditi džamiju. Nedavno je pored džamije sagrađen i muzej posvećen njenoj prošlosti ali i prošlosti ovdašnjeg etnosa. Sa Džebara koji najviše naseljeno mjesto na općini Živinice (oko 640 m.n.v.) se vidi Sprečka dolina, u svojoj punoj ljepoti dok čeka da se u nju spustite, lagano, prvo prema Zelenici, koja se u davna vremena zvala Zloselo, a taj naziv i danas koriste neki stariji ljudi u ovim krajevima. Svi oni prepuni su priča i legendi, a ponajviše o strašnim i paranormalnim pojavama koje se dese na vratima ovog i onog svijeta, na raskrsnicama puteva, vodenicama, grobljima i šumama u neka tiha noćna doba. U Zelenici se nalazi jedan stećak na imanju porodice Tursunović i idilični predjeli iz kojih vire složena sijena, stare kuće od pruća i blata, nakrivljeni plotovi i proljetni pjev ptica. Tu ćete vidjeti i živpoisnu rječicu Krivaču, a tu je i mjesto Repuh sa svojih 17 stećaka raspoređenih na dvije nekropole.
Treba obavezno posjetiti selo Gračanicu koja je prepuna nekropola (5 lokacija), vodenica koje i danas melju žito na Gračaničkoj rijeci, i izvora pitke vode tako da u Gračanici sigurno nećete ostati žedni. Najznačajnija nekropola u Gračanici je Jasik sa 32 stećka, a nedaleko od nje je lokalitet Trzan, na kojem je stara džamija, a prije nje postojala su tu ogromna stabla topola koje su Bogumili izuzetno poštovali pa im je ispod njih bilo mjesto za molitvu, a njihovi potomci tim slijedom prihvatajući novu vjeru na tom mjestu sagradiše džamiju. Što se tiče nekropole Jasik vjeruje narod da je to “svatovsko groblje”, mjesto gdje su se skamenili svatovi jer su poveli djevojku koja je drugome bila obećana, i sam će vam čuvar ove nekropole Fadil Ćasurović reći da su dva izdvojena uspravna stećka zapravo mladenka i mladoženja. Tu su i krečane koje su simbol Gračanice i vrijednih Gračanlija koji još od osmanskog doba proizvode kreč krvavom mukom. Onda idite dalje prema Tupkoviću, u kome također ima stećaka, i prelijepih mjesta za izlet uz Gračaničku rijeku. A iz Tupkovića se dalje idite preko mjesta koje se zove Krivača u kome je malo pravoslavno groblje, a onda su pred vama Gornja i Donja Lukavica a oba ova mjesta prepuna su stećaka, kao i starih nišana, a kao dragulj ovog kraja i putovanja jedina je termalna rijeka ovog kraja koja se zove Toplica, a nju nikako ne smijete zaobići na ovom putovanju. Nekada je njen tok od nepuna tri kilometra bio nakićen vodenicama od kojih je u ruševnom stanju trenutno ostala jedna koja je radila do prije 10 godina.
I tu pored Toplice na Topličkom polju živjeli su Bogumili, jer su iza sebe ostavili groblja, iako su bili privrženi brdovitijim predjelima u tu ravnicu sigurno ih je privukla i zadržavala vijekovima ta termalna rijeka. Iz Lukavice stižete u Bašigovce koji su donedavno imali samo jedan usamljeni stećak na lokalitetu Vina, a zadnjih godina formirana je vještačka nekropola stećaka pored Rajskog jezera nad kojom prkosi stara bosanska kuća.
Jedan stećak sa Topličkog polja postoji i u Živinicama , pored Mješovite srednje škole, gdje je donesen osamdesetih godina. Ljudi će vam pričati samo ako ih zamolite, sela će vam pričati, puteljci, šumarci, potočići, ali i ovi nijemi kameni spavači; stećci reći će vam mnogo, svojim položajem, stanjem, i ornamentima, reći će, zaista mnogo toga, a ponajviše da ih trebamo što više obilaziti. Priče koje vam ispričaju stećci živiničkog kraja zajedno sa brežuljkastim, strmim i ravnim selima, ostat će vam doživotna uspomena kojoj ćete se poželjeti vratiti.Ukupan broj stećaka koji postoje na području općine Živinice je 305, a do prije 60-70 godina ih je bilo vjerovatno i preko 400, a mnogi su uništeni zbog izgradnje puteva, stambenih objekata, a znatan broj uništen je zbog legendi koje govore da je ispod stećaka zakopano blago, ili pak da se ono nalazi negdje u sredini samog spomenika…
Emir Nišić
