Ulazim za svim tim ljudima. Bore se za život. I onaj starac od 80, i ona curica od 4 godine.
Teško dišu, svaki otkucaj im je dar od Boga.. U jednom se trenutku smješkaju, u iduća tri plaču, proklinju sudbinu. Ja stojim sa strane, razmišljam.. Ja želim smrt, oni život. Kako razarajuće.
Odlučih prići jednom starcu.. Po mojoj nekoj slobodnoj procijeni bio je najstariji u holu te bolnice.
Njegovo lice je prikazivalo veliku bol, staračke bore su mu prekrile lice, koje je, ma koliko ironično zvučalo, bilo bejbi. Imao je zelene oči, neka najljepša nijansa zelenila, moram priznati. Usne su mu bile suhe, čelo naborano, al’ smiješio se.. To me zadivilo. Odlučih da progovorim..
– Pa dobro starče, šta te dovodi ovdje, u cvijetu mladosti.. Nasmiješila sam se. I on je. Jest tako mi svega.. Podigao je ruku i pomilovao mi lice..
Kako čudna reakcija od čovjeka kojeg vidim po prvi put.
Gledao me tako, a onda izustio “Sudbina.. pogana sudbina.”
– Pa dobro starče, je l’ misliš da tvoj sat sada otkucava kraj?, upitah ga.
“Ja želim da živim! Ja volim život.” Gledala sam ga nijemo..
“A ti? Da li ga ti voliš? Da li se raduješ svakom novom danu? Da li kad kreneš da spavaš pomoliš se da ujutro ustaneš? Da li..”
Više ga nisam slušala, priznajem. Zaledila sam se. Osjetila sam da mi je obrisao suze..
Mlađi čovjek, vjerovatno njegov sin, unuk ili tko zna ko, odgurao je kolica do ordinacije, a meni u znak sjećanja na starca izvadio papir na kojem je pisalo “PRIJE NEGO ŠTO UMREŠ, ŽIVI ŽIVOT!”
Izašla sam iz bolnice u kojoj sam provela svega par minuta kao turista.. Izašla sam, a u glavi mi je visilo pitanje tog umiljatog starca.. Da li vremenom ljudi nađu razlog za život, osmijeh i borbu?
Gledala sam u hartiju koju sam dobila u amanat.. U tom trenutku je nešto prelomilo u meni. Borit ću se. S osmijehom, sa željom. Neću dopustiti da život živi mene. Pokazat ću mu zube.
Taj starac se pokazao kao moj dobri anđeo. Počela sam da vjerujem u to. Nekad kad me život lomio u dubini podsvjesti mi se prikazivao lik starca, nije mi dao da odustanem. I hvala mu. Njemu ću pripisat svaki uspijeh. Svaki odsanjan san.
A vi? Da li se vi radujete svakom novom danu? Da li svakom novom jutru pripisujete novi cilj? Borite li se i kad nemate razlog za borbu? Pokazuje te li životu zube, il’ je on taj koji plaši vas? Živite život! Eventualno me sačekajte u holu neke bolnice u kojoj ću ja biti ta koja će udijeliti hartiju s motivacionom porukom.
