Megan Moore je nekada radila puno radno vrijeme, ali kada je rodila svoja dva sina, odlučila je da ne radi dok su joj djeca još mala. No, ljudi iz njene okoline veoma često znaju da joj pokvare dan komentarišući to što ona nema posao. Zato je odlučila da im svima javno kaže šta nezaposlene mame ne žele da čuju, kao i da svim ženama koje su bez posla pokaže da nisu same.
“Šta radiš po cijele dane?”
Samo zato što ne rade, to ne znači da se mame po cijele dane izležavaju. Da li vam je ikada palo na pamet da one provode dane tražeći posao? Da, šalju molbe za posao, pripremaju se za razgovor za posao, odlaze na razgovor, istražuju i čitaju sve što bi im moglo pomoći. Sve to spade u radni opis nezaposlenih majki. I vjerovali ili ne, uopšte nije lako sjediti za računarom, pisati molbu za posao, sređivati CV, čitati 1001 oglas, provjeriti koje kvalifikacije traže poslodavci i u skladu s tim prepraviti svoj CV, skakati na svaki zvuk telefona, brinuti se oko stvari koje niste rekle i pitati se da li ste bile previše iskrene na razgovoru za posao. Pored toga ste i dalje mame što znači da perete veš, ribate podove, usisavate 300 puta sedmično, vozite djecu u školu i idete po njih, spremate doručak, ručak i večeru i perete posuđe. I onda vas neko pita šta radite po cijeli dan?!
“Da li si pokušala (završite sami)?!
Nezaposlene mame vas vole zbog toga što im pokušavate pomoći, ali, vjerovali ili ne, sve što vi predlažete one su već uradile. I dalje to rade, svakog dana, svake sedmice. I dalje pokušavaju naći posao. Sve one znaju da im samo želite pomoći i zahvalne su vam zbog toga, ali vas mole da malo preformulišete pitanje. Umjesto da ih pitate da li su pokušale to i to, radije ih upitajte kako ide i da li im vi nekako možete pomoći. Zašto? Zato što ako nisu uradile to što vi predlažete osjećaće se kao promašen slučaj.
“Znači, ti si sada mama 24 sata dnevno?”
Ne. Nije tako. Zar ne može žena biti nezaposlena i u potrazi za poslom, a da svi oko nje odmah ne pomisle da je ona karijeru zamijenila za majčinstvo? Megan naglašava da ona voli biti i mama i zaposlena žena. Njoj jednostavno ne odgovara da bude mama koja je stalno kod kuće sa svojom djecom.
“Zašto tvoji sinovi idu u vrtić kada ti ne radiš? Neka budu kod kuće dok ti tražiš novi posao.”
Čak i kada prihvate činjenicu da tražite posao, ljudi će vam često prigovoriti zbog toga što vam djeca idu u vrtić, a vi ne radite. Odmah će vam predložiti da djeca ostanu kod kuće. Megan ne razumije zašto i objašnjava da s njima u kući nikad ne bi imala vremena da traži posao. Njen stariji sin ima tri godine, a drugi je tek nedavno proslavio prvi rođendan. Još uvijek su mali i oko njih ima mnogo, mnogo posla, a ljudi koji je osuđuju to ne razumiju. Oni ne shvataju da se Meganini sinovi bude svaka dva sata, da im stalno nešto treba, da se boje sami pustiti vodu u toaletu, da je udaraju i ručicama i nožicama kada zaspe pored nje i da će se, ako ih samo na tren ispusti iz vida, popeti na sva moguća i nemoguća mjesta.
“Ne znam zašto jednostavno ne (bilo koji uzvišeni cilj)?
Pisanje knjige, pokretanje sopstvenog posla oko planiranja dešavanja ili pisanje za časopis zvuči divno, ali Megan moli sve ljude da nju i ostale nezaposlene mame ne tretiraju kao da užasno griješe zbog toga što ništa od toga ne rade. Za takve stvari je potrebno vrijeme, novac, portfolio i iskustvo. Ko zna da li bi se knjiga prodavala. Pokretanje sopstvenog biznisa zahtijeva početni kapital, a Megan je i dalje nezaposlena žena koja mora voditi računa o potrebama svoje djece i nema nikakvu ušteđevinu. Njena poruka svima je da razmisle prije nego što počnu da osuđuju nezaposlene mame zato što se one svakodnevno nose sa mnogo, mnogo odbijanja – ne treba im dodatno otežavati.
Izvor: Scary Mommy
