U mitologiji je zapisano da su mnogi na svojoj koži osjetili gnjev bogova. Svako ko im se usprotivio ili pokušao da im stane na pout.
I Prometej je neslavno prošao i bio osuđen na vječnu patnju. Ali, nije to bilo zbog podmuklosti i pokvarenosti, već zbog velike ljubavi prema ljudima i dobročinstva koje je činio.
Prema predanju, u davna vremena na Zemlji nije bilo ljudi. Tada se pojavi titan Prometej i od grude zemlje načini prvog čovjeka, a Palada Atena mu udahne život i podari čula. Prvi ljudi nisu znali da rade, da tešu drvo, da klešu kamenje ili da prave opeke kako bi sebi izgradili udobna staništa. Nisu se snalazili ni u vremenu ni u prostoru niti su mogli da se brinu o hrani i opstanku.
I Prometej je neslavno prošao i bio osuđen na vječnu patnju. Ali, nije to bilo zbog podmuklosti i pokvarenosti, već zbog velike ljubavi prema ljudima i dobročinstva koje je činio.
Prometej se sažalio i naučio ih mnogim vještinama. Pokazao im je kako da grade kuće, kako da koriste životinje u raznim poslovima, ali i za ishranu, kako da prave brodove i podižu jedra, kako da iz tla vade gvožđe, zlato i srebro. Naučio ih je i koje su biljke jestive, a koje otrovne, kako se od ulja i ljekovitih trava prave melemi…
U to vrijeme Olimpom je vladao Zevs sa svojim božanskim potomstvom. Mladi bogovi tražili su od tek nastalih ljudi da ih, zbog zaštite koju će im pružiti, obožavaju i iskazuju bezgranično poštovanje i punu pokornost. U strahu da bogovi potpuno ne potčine ljude, Prometej dođe na njihov zajednički sastanak na kojem je trebalo da se dogovore o međusobnim obavezama. Tada pokuša da prevari bogove tako što im, umjesto mesa, podmetnu kosti prekrivene lojem. To Zevsa silno razljuti i on odluči da ne podari ljudima ono čime bi krunisao stvaranje svijeta – vatru.
Prvi ljudi nisu znali da rade, da tešu drvo, da klešu kamenje ili da prave opeke kako bi sebi izgradili udobna staništa. Nisu se snalazili ni u vremenu ni u prostoru niti su mogli da se brinu o hrani i opstanku.
Ali ta oodluka nije zbunila ni pokolebala mudrog Prometeja. Sa dugačkom stavljikom džinovskog suncokreta vinu se u nebo i dotače ognjene kočije kojima Sunce jezdi kroz vasionu. Stabljika planu i Prometej se vrati na Zemlju i podari ljudima vatru.
Zevs, u jarosti što ga je Prometej nadmudrio, smislio je osvetu i pripremio kazne: ljudima je donio zlo u vidu Pandorine kutije, a Prometeja je osudio na vječne patnje. Okovan u lance na strmoj litici na vrhu Kavkaza, bio je izložen munjama, vjetrovima, gromovima i suncu koje ga je pržilo.
Sa dugačkom stavljikom džinovskog suncokreta vinu se u nebo i dotače ognjene kočije kojima Sunce jezdi kroz vasionu. Stabljika planu i Prometej se vrati na Zemlju i podari ljudima vatru.
Prometej, uprkos nagovaranjima, nije htio da se pokori Zevsu i ostavi mu tako na milost i nemilost cijeli ljudski rod. Izdržao je i najteže muke. Svakog dana kod Prometeja je slijetao ogroman orao i kidao mu jetru. Noću bi zarasla, a onda sljedećeg dana ponovo postajala plijen lešinara.
Vječnih muka Prometeja je spasio Herkul. Strijelom je ubio orla, a zatim je kentaur Hiron (pola čovjek, pola konj), zamolio oca bogova da on umre umjesto Prometeja. Zevs je uslišio tu molbu i Prometej je oslobođen. Ali, kazna nije prestala. Prometej je morao oko vrata da nosi kameni vijenac i gvozdeni prsten da komadićem kavkaske stijene, kao znak vezanosti za nju. Kažu da od tada ljudi na prstenovima nose drago kamenje.
Svakog dana kod Prometeja je slijetao ogroman orao i kidao mu jetru. Noću bi zarasla, a onda sljedećeg dana ponovo postajala plijen lešinara.
Na osnovu ove legende nastao je izraz Prometejeva vatra ili Prometejev oganj, što označava nesalomivu težnju za postizanjem visokih ciljeva. A riječ prometejstvo znači “borba protiv sile i nepravde”.
