Kamo sreće da je naslov izmišljen, nerealan i nezamisliv u današnjem 21. vijeku. Ali, na žalost ne samo da je realan, već je u posljednja tri dana i izgovoren. Doduše ne u istoj rečenici i ne od istog muškarca, ali ova sedmica je od samog početka nosila etiketu mizoginije. Sve je počelo na dodjeli Oskara, gdje je pažnju javnosti skrenuo Casey Affleck koji je osvojio Oskara za najbolju mušku ulogu u filmu ‘Manchester By The Sea‘. Glumici koja se godinama bori za prava žrtava seksualnog zlostavljanja, Brie Larson pripala je “čast” da kipić uruči dvaput optuženom Afflecku za seksualno uznemiravanje. Naravno, ne možemo dovoditi u pitanje zasluge nagrade, jer čovjek je ipak glumac, ali možemo li zatvoriti oči na nasilje, jer je prije svega čovjek? Ma naravno da možemo, jer kad bi se zlatni kipić za mizoginiju dodjeljivao mjesto dodjele bi bilo na Balkanu.
Ovdje naime ugostimo nasilnike u emisiji “AmiG show” i oni nam objasne kako žene treba tući, a da se to ne primijeti. Nekadašnji hrvatski rukometaš, Šime Šiklić, ranije optužen za nasilje nad djevojkom Milicom Dabović, u goste je došao kod Ognjena da bi izjavio ni manje ni više nego ovo:
“Svestan sam težine moje situacije, devojka je otišla u policiju i optužila me da sam je premlaćivao godinu dana. Vidi joj se samo jedna štrafta (modrica), ako je to premlaćivanje, onda je to okej”.
Naravno da je ok tebi koji si “svjestan” situacije izjavio takvo što, na šta se apsolutno niko pa ni sam voditelj nije obazirao. Čovjeku je omogućen medijski prostor da u istoj emisiji u rasponu od nekoliko minuta ispriča potpune kontradiktornosti, kao što su njegov pacifistički epilog u kojem govori kako je protiv nasilja nad ženama u potpunosti u poređenju sa prethodno spomenutom “samo jednom modricom”. Ma sve je to u redu, jer da nije ko bi gledao ovakvo medijsko istupanje jednog nasilnika? Još bolje, ko bi to uopšte prećutao? Naš narod naravno, svjestan da je žensko uvijek krivo što dobija batine, jer ga podsvjesno i traži.
Naravno, ne možemo dovoditi u pitanje zasluge nagrade, jer čovjek je pak glumac, ali možemo li zatvoriti oči na nasilje, jer je prije svega čovjek? Ma naravno da možemo, jer kad bi se zlatni kipić za mizoginiju dodjeljivao mjesto dodjele bi bilo na Balkanu.
Nama je realnost najveći šamar kada se ovakve situacije dozvoljavaju. Kada se nasilnici predstavljaju i pravdaju apsurdnim razlozima i činjenicama koje njih ne bole. Ta jedna modrica koja je vidljiva, samo je trag stotina nevidljivih svih žena koje trpe. A trpiće još dugo, jer svijet ni u kom pogledu ne ide naprijed.
Čovjeku je omogućen prostor da u istoj emisiji u rasponu od nekoliko minuta ispriča potpune kontradiktornosti, kao što su njegov pacifistički epilog u kojem govori kako je protiv nasilja nad ženama u potpunosti u poređenju sa prethodno spomenutom “samo jednom modricom”.
Juče je tako u Evropskom parlamentu poljski nacionalistički zastupnik Janusz Korwin-Mikke izjavio kako žene moraju manje zarađivati jer su slabije, manje i manje inteligentne. Prema pravilniku parlamenta zabranjen je uvredljiv, rasistički i ksenofobični jezik, ali i ponašanje, međutim, predsjednik parlamenta tek razmatra i istražuje je li Janusz prekršio isti. A čak i da jeste kazne se kreću od ukora, do kazne i privremene suspenzije.
Ma sjajno! Idemo istražiti je li čovjek zaista uvrijedio žene danas uprkos vidljivim dokazima da jeste. Hajde da ga ukorimo kao malo dijete pa valjda neće više to ponavljati. Tako to valjda ide. On se malo smiri pa kasnije i možda i javno prizna grešku. A onda godinama kasnije metastazira u Šiklića koji samo jednu vidljivu modricu pravi. Pa ga lijepo i ugostimo u emisiji i sve to nagradimo Oskarom. Kuda ide ovaj svijet, koji za nekoliko dana želi čestitati ženama Međunarodni dan žena?
U Evropskom parlamentu poljski nacionalistički zastupnik Janusz Korwin-Mikke izjavio kako žene moraju manje zarađivati jer su slabije, manje i manje inteligentne.
Jadne žene koje će slaviti taj dan na način da prihvate buket cvijeća. One koje će prihvatiti činjenicu da su taj dan pošteđene. Uvreda, nasilja, obaveza i plaćanja. One će svaki naredni dan skupo plaćati svoju egzistenciju u patrijarhalnom društvu koje važnost daje mizoginistima koji su na pozicijama sa kojih govore o tome gdje te iste žene trebaju biti.
Godinama unazad borba je čini se imala smisla. Danas, kao da uzalud sve radimo, jer ako je modrica nedovoljan znak nasilja, uvreda inteligencije i sposobnosti u Evropskom parlamentu povod za istraživanje ima li uvrede uopšte, onda smo debelo zaglavili kao društvo.
Čovjek koji podigne ruku na ženu jeste nasilnik.
Čovjek koji verbalno vrijeđa ženu je to takođe.
Nema tu čekanja, nema tu provjere. Riječi bole jednako kao i udarci. A reakcija društva čak i više, jer čini se da je muška ruka preuzela svijet odlučno ga vodeći u pogrešnom pravcu. Ko su pak žene da ga vode?
One će svaki naredni dan skupo plaćati svoju egzistenciju u patrijarhalnom društvu koje važnost daje mizoginistima koji su na pozicijama sa kojih govore o tome gdje te iste žene trebaju biti.
