Koliko vas je prekinulo prijateljstvo na Facebooku sa nekim ko vas je uvrijedio na religijskoj ili političkoj osnovi?
A koliko vas izbjegava nekoga u svom životu samo zato što ne želi razgovarati sa njim?
Postoje i oni sa kojima primijenite savjet iz “My Fair Lady”: Drži se zdravlja i vremena i dobro će biti. Međutim, danas uz sve ove klimatske promjene i napredne tehnologije u medicini i te teme mogu biti problematične. Danas živimo u svijetu u kojem je svaka tema podložna tome da preraste u raspravu i gdje se svađamo izazvani i najbezazlenijim sitnicama. Mnogo smo više polarizovaniji i podijeljeniji nego ikada u istoriji.
Manje smo spremni na kompromise, a samim tim i manje voljni da slušamo jedni druge. Odluke o tome gdje ćemo živjeti, koga ćemo izabrati za partnera i prijatelje donosimo na temelju onoga u šta već od raniej vjerujemo. To znači da u suštini ne slušamo jedni druge. Uspješna komunikacija podrazumijeva balans između pričanja i slušanja, a mi smo taj balans izgubili.
Dijelimično su odgovorne moderne tehnologije, koje vam omogućavaju da usred loše komunikacije zgrabite telefon u ruke i počnete kuckati poruke. Prema Pew istraživanju gotovo trećina američkih tinejdžera pošalje preko stotinu poruka dnevno. Većini je čak draže dopisivati se sa prijateljima, nego izaći i razgovarati sa njima. Jedan od profesora Paul Barnwell zadao je djeci komunikacijski projekat. Želio je postići razgovor, bez korištenja bilješki i došao do zanimljivog zaključka.
Djeca nemaju mogućnost i priliku da razvijaju interpersonalne komunikacijske vještine. To može izgledati čudno, danas kada u dvadeset i prvom vijeku imamo mnogo načina na koje možemo komunicirati, a ipak nam nedostaje one prave komunikacije.
Moj posao je da komuniciram. To podrazumijeva različite ljude. Od dobitnika Nobelove nagrade, bilionera, učitelja, do vodoinstalatera. Razgovaram sa onima koji mi se sviđaju, ali i sa onima koji mi se ne sviđaju. Sa nekima se u potpunosti razilazim po pitanju stavova, ali imamo uspješnu komunikaciju. Zato je važno da shvatite kako prava komunikacija ne znači potpuno slaganje sa tom osobom. Zaboravite na to.
Svi smo imali dobru komunikaciju barem jednom u životu. Znamo kako je to. To je ona komunikacija nakon koje se osjećate inspirisano i angažovano. Onda kada se osjećate povezano sa osobom, jer ste proveli nekoliko sati u razgovoru ne osvrćući se na vrijeme. To su oni trenuci u kojima bez sumnje znate da se radi o dobroj komunikaciji.
Savjetujemo vam da izbjegavate multitasking. To ne znači samo da ostavite mobitel u automobilu, već da stvarno budete prisutni u tom trenutku na tom mjestu. Ne razmišljajte o tome kako vam je izgledao dan, s kim ste se svađali, šta ćete jesti. Ako ne želite razgovarati, jednostavno nemojte, ali nemojte biti napola prisutni. Ne mudrujte i ne predstavljajte svoje mišljenje kao jedino ispravno. Ako ne želite reakciju drugih i sukob mišljenja, pokrenite blog i pišite šta mislite.
Prihvatite mogućnost učenja od drugih i činjenicu da imate apsolutno drugačija razmišljanja. Neko je konzervativan, neko liberalan, ali to ne znači da vi trebate promijeniti ičije mišljenje, već samo saslušati argumente sa svih strana. Svaka osoba na svijetu zna nešto što vi ne znate. Drugim riječima, svako je ekspert u nekoj oblasti.
Koristite se pitanjima koja su otvorenog tipa, odnosno koja omogućavaju širi opis stanja. Ako postavite pitanje: “Jesi li se uplašila”? dobićete odgovor “Da” ili “Ne”, ali ako postavite pitanje “Kakav je osjećaj bio”? dobićete kompleksniji odgovor iz kojeg uvijek možete izvući i nešto za pokretanje dalje komunikacije.
Slušajte sagovornike i pustite da razgovor teče. Nemojte pripremati set pitanja koja vas zanimaju, već dozvolite da se komunikacija razvija. To će omogućiti bolje i dublje povezivanje od onoga kada automatski postavljate pitanja, koja ste čak možda i ranije postavili. Nemojte se praviti da nešto znate, kad ne znate. To može biti prilično loše, naročito ako osoba sa kojom razgovarate zna nešto više o toj temi pa vas uhvati u laži. Bolje je priznati da ne znate pa naučiti, nego se uvlačiti u veću laž.
Ne poredite svoja iskustva sa tuđima. Ako neko govori o gubitku člana porodice, nemojte odmah govoriti da ste i vi izgubili nekoga. Isto vrijedi i za loš posao, partnera ili nezadovoljstvo. Ne morate se dokazivati i objašnjavati kako ste se vi nosili sa tim, jer svakome je njegov problem najveći. Ne ponavljajte se, jer ćete postati dosadni. To se često dešava, naročito u poslovnim komunikacijama ili u razgovoru sa djecom. Poentirajte i fokusirajte se. Parafraziranje već rečenog nije dobra ideja. Poštedite osobu detalja. Niko ne mari za godinama, datumima i imenima kojih se vi pokušavate sjetiti. Ono što ih zanima ste vi i šta sve imate zajedničko. Zato zaboravite detalje.
Naučite ćutati, jer niko nije rekao da vi ne možete i slušati. Parafrazirajući Budu reći ću samo: “Ako su vam ustan otvorena, ne učite ništa”, zato se fokusirajte da učestvujete ravnopravno u razgovoru. Prosječna osoba izgovori 225 riječi u minuti, dok ima kapacitet da čuje i do 500 u istoj. Potrebno je mnogo energije da obratite pažnju na sagovornika, a upravo zato ljudi su skloniji tome da govore. Naučite slušati, ali ne samo kako biste dobili priliku da kažete nešto, već kako biste razumijeli.
Budite kratki i jasni. Ne prekratki, ali ne ni nesvjesni vremena koje osoba ima na raspolaganju.
Jednostavno budite otvoreni i spremni da se susretnete sa različitim ljudima i mišljenjima, na temelju kojih ćete proširiti vidike i shvatiti koliko smo različiti širom svijeta u svakom mogućem pogledu. Budite spremni da se začudite i iznenadite, ali i promijenite. Svaki razgovor je prilika da napraviti jedan korak ka promjeni. Prvenstveno sebe, a onda i društva.
Celeste Headlee
Izvor: Ted
