Koliko vremena dnevno provedete čitajući mailove ili poruke na svom mobilnom telefonu? Iako je teško i zamisliti život bez ovakvog vida komunikacije, te uživanja u knjigama i dan danas, u 21. vijeku, postoje ljudi koji ne znaju čitati.
Florence Chaptoo ima 60 godina i živi u izolovanom seocetu blizu Chesongocha u Keniji i tek je nedavno po prvi put u životu uzela knjigu u ruke. Sve je počelo kada je njena unuka donijela knjige iz svoje osnovne škole. Međunarodna humanitarna organizacija “Book Aid” napravila je malu biblioteku u školi Florencine unučice. Police se pune knjigama zahvaljujući donacijama britanskih izdavača. Mnogobrojne mame, tate, djedovi i bake djece koja idu u tu školu nisu znali čitati i zato su učitelji počeli i njima držati časove. Među njima je bila i Florence koja kaže da se sada osjeća “dijelom onih ljudi koji žive u modernom svijetu”.
Kada je Florence bila mlađa nije imala priliku da nauči čitati. Njeni roditelji su željeli da se ona uda, dobije miraz i čuva stoku.
“Moji roditelji nisu cijenili potrebu za obrazovanjem”, priznaje Florence. Nije se znala potpisati, niti pročitati bilo koji pravni dokument, niti provjeriti da li su je prevarili tokom plaćanja. Danas je Florence počela da čita i ističe da joj je to učinilo život praktičnijim. Ona sada može da pročita informacije o lijeku koji joj je prepisan, može iz novina saznati šta se dešava u svijetu i voditi računa o svojim ličnim podacima.
U nekim stvarima zaista uživa-po prvi put čita knjige, dobija pisma od članova svoje porodice i sada sama čita Bibliju. Otvorio joj se čitav svijet.
“Drago mi je što sada znam gdje se nalaze drugi dijelovi zemlje”, priča Florence. Trenutno čita knjige o poljoprivredi kako bi naučila da se time bavi. Kada njeni unuci dobiju ocjene u školi ona sada može znati kako napreduju. Sve to joj je povećalo samopouzdanje, osjeća se bolje, informisanije i u stanju je da ima svoje mišljenje bez obzira na to da li se nalazi u društvu pismenih ili nepismenih ljudi.
“Mogu da identifikujem šta je dobro, a šta loše u društvu”, izjavila je Florence.
Međutim, Florence nije bila najstarija osoba koja je naučila da čita. U njenom razredu je bio i čovjek koji ima oko 80 godina. Njegov vid je bio slab i nije vjerovao da će naučiti dobro čitati, ali je učiteljima rekao da želi uvijek biti na času kako bi cijelom selu poručio koliko je ovo važno.
Međunarodna humanitarna organizacija “Book Aid” godišnje distribuiše million besplatnih novih knjiga od izdavača, uz dodatne grantove za kupovinu knjiga na lokalnom nivou i obučavanje bibliotekara i učitelja. Većina knjiga odlazi za projekte u Africi i tamo se dijele po bibliotekama.
Emma Taylor iz “Book Aid”-a je posjetila selo u Keniji gdje Florence uči čitati i vidjela je koliko je tamo velika želja za učenjem, a biblioteka u tome svakako pomaže. Bila je veoma dirnuta kada je vidjela ljude koji prvi put u svom životu čitaju.
“To je nevjerovatno iskustvo, otvara vrata mnogim različitim stvarima koje mi uzimamo zdravo za gotovo”, izjavila je Emma i dodala da otvaranje biblioteka u siromašnim zajednicama ima posebnu vrijednost. Objasnila je da su biblioteke u siromašnim dijelovima Nairobija postale sigurno mjesto za mlade ljude na kojem se oni osjećaju zaštićeno i gdje mogu početi istraživati knjige oko sebe i otvoriti svoje umove za nove ideje.
Izvor: BBC
