Da li ste čuli za svjetski popularnu školu mentalne aritmetike, SuperClever? Mi vam donosimo priču žene, doktorice ekonomskih nauka, koja je tragajući za alatom koji odgovara na pitanje iz naslova, dovela ovu aktivnost u Banjaluku:
Moje ime je Mirjana Landika, po zanimanju sam doktor ekonomskih nauka, oblast interesovanja mi je prijemna matematike u oblastima društvenih nauka. Dvadeset godina radim kao univerzitetski profesor i do odlaska na porodiljini dopust obavljala sam dužnost dekana Fakulteta poslovne ekonomije na Panevropskom univerzitetu „Apeiron“ Banja Luka. Odrasla sam u porodici prosvjetnih radnika, koja nije uključivala samo moje roditelje, već i okruženje u kome sam odrasla. Od najranijeg djetinjstva usvojila sam ljubav prema sticanju novih znanja ali i u njegovom prenošenju na druge, počevši od mlađih članova porodice i školskih kolega, ka držanju instrukcija u studentskim danima, sve do uspješne akademske karijere.
U svome radu sa mladim ljudima (studentima), primjećujem značajnu razliku u nivou znanja, vještina i interesa za sticanjem znanja.
Na žalost, u eri tehnološkog prosperiteta, kada je sve nadohvat ruke ili klika na pametnom telefonu i računaru, učenje nije imperativ, ali primjećujem i druge probleme, a vjerujem da ih je većina roditelja, nastavnika, poslodavaca… itekako svjesna. Djeca učenje doživljavaju kao opterećenje, tešku i nemilu obavezu, dio neželjene svakodnevnice i usudila bih se reći da čak i ne shvataju potrebu, značaj i smisao sticanja znanja i vještine.
Kao dugogodišnji naučno – istraživački radnik i kao osoba koju krasi radoznalost i težnja za pronalaženjem logičke povezanosti u svijetu koji nas okružuje imala sam potrebu da u svome okruženju testiram alternativni pristup učenju kod djece i rezultati su bili izuzetni. Bilo da se radi o učenju kroz igru prvenstveno vještina i alternativnih znanja.
Djeci je zabavno da uče tablicu množenja kada im se npr. objasni da se množenje sa devet može vršiti pomoću deset prstiju. Tehnika se sastoji u tome da se savije prst čiji je redni broj jednak broju sa kojim množimo broj devet. Broj prstića ispred savijenog prsta označava cifru desetica, a broj prstića nakon savijenog prstića cifru jedinica, tako da je:
-
9*1 = 9 – savijamo prvi prst, ispred savijenog prstića, nema ni jednog prstića pa je cifra desetica nula, a iza savijenog prstića je devet, pa je cifra jedinica devet;
-
9*2 =18 – savijamo drugi prst, ispred savijenog prstića je jedan ispružen prstić, pa je cifra desetica jedan, a iza savijenog prstića je osam ispruženih prstića pa je cifra jedinica osam;
-
9*3 = 27 – savijamo treći prst, ispred njega su dva a iza njega sedam ispruženih prstića, pa je cifra desetica dva, a cifra jedinica sedam…
Zatim je interesantan primjer množenja dvocifrenog broja brojem 11, tehnika je da „razmaknemo“ cifre jedinica i desetica i između njih umetnemo zbir cifara jedinica i desetica.
Navešću još primjer lektire Ježeva kućica, predivne priče u stihu poznatog pisca Branka Ćopića. Jedan divni radoznali inteligentni učenik trebao je da prepriča Ježevu kućicu, koja mu je pročitana toliko puta, da ju je gotovo napamet naučio, a ništa od pročitanog nije razumio. Meni je to bila omiljena pjesmica ili priča ispričana u obliku pjesmice, zapitala sam se u čemu je problem. Problem je u značenju riječi i rečenica u pjesmi. Uzela sam Vojina u krilo na porodičnom druženju i zamolila ga da zajedno pročitamo Ježevu kućicu. Svaku riječ sam mu strpljivo objašnjavala„ guščinim perom divno li šara“ nekada nisu postojale olovke i ljudi su u pero od ptica sipali tintu i tako pisali, a šaranje je izraz koji se koristi da se kaže da neko nema lijep rukopis… aha, njegove pametne okice su bile širom otvorene i slušao je pažljivo svaku moju riječ, „i divlja svinja pade ko kruška“ – kruška raste na drvetu i kada sazrije olabavi joj se peteljka, odvoji se od grane i padne na zemlju i tada se razbije i više nije ukusna za jelo…
Sve što sam govorila Vojin je ponovio prvo svojoj starijoj sestri, a onda i učiteljici koja je bila oduševljena njegovim izlaganjem.
Naš obrazovni sistem od djece i mladih ljudi sa jedne strane i nastavnim kadrom sa druge strane, traži mnogo i time se stvara pritisak na djecu, nastavnike, učitelje, profesore i roditelje što značajno otežava savladavanje problema koncentracije, fokusiranja, lakog pamćenja, prvenstveno onoga čega sam pobornik a to je uživanje u učenju.
Učenje je sastavni dio života svih ljudi od najranijeg uzrasta, tokom čitavog života do odlaska sa ovog svijeta. Cijeli naš život je učenje… učimo da jedemo, hodamo, govorimo, pišemo, brojimo, računamo … neke stvari učimo svjesno, a druge nesvjesno, jer im se pristupa kroz igru, zabavu i dozvoljava nam da se saživimo sa njima. Od učenja se ne smije praviti „bauk“, učenje mora biti u najmanju ruku ugodno, jer život zahtijeva od svih nas da svakodnevno učimo. Ono u čemu uživamo stvara ugodnost i sa time se lako saživi.
Šta mi želimo za našu djecu? Odustajanje, tjeskobu, otpor, suze i negativan odnos prema školi i učenju ili lakoću i užitak uz podizanje kapaciteta na jedan viši nivo. Naravno, ovo drugo. Ali kako do toga?
Postoji, vjerujem, više mogućnosti, ali mi dozvolite da ovdje prestavim jedan, kojeg sam testirala na malenoj grupi djece različitog uzrasta, početnog nivoa znanja, afiniteta i kapaciteta. Pa upoznajte i Vi Superznalca. Ja ću Vam ispričati moju stranu priče.
Superznalca sam upoznala slučajno, putem reklame na društvenim mrežama i pomislila sam kako divna mogućnost, za mene i za sve one kojima je potrebno, a potrebno je svoj djeci ovoga svijeta.
Franšizu za program Superznalac predstavili su mi divni mladi ljudi Ana i Josip, prosvjetni radnici (Ana je profesor informatike, a Josip biologije) i u uvodnom dijelu izlaganja su rekli rečenicu koja me je ostavila bez riječi:
„U našoj kulturi većina ljudi zna sva slova kojih je ukupno 30, ali to ne znači da su pismeni (sa time se možemo svi složiti), a u Kini se pismenim smatra osoba koja zna 3.000 – 4.000 znakova (kinesko pismo ima oko 50.000 znakova)“.
Kako neko može da nauči toliko znakova, kako neko uopšte može da pamti toliko nepovezanih činjenica? Odzvanjalo mi je u glavi. Mentalna aritmetika bio je odgovor na moje pitanje.
Svakako je ovo mnogim ljudima apstraktan i nepoznat pojam. Pa da malo pričamo o tome. Mentalna aritmetika predstavlja proces „vježbanja“ mozga u određenoj fazi razvoja dijeteta, kada je moguće povezati određene neuronske veze (sinapse), što u nastavku života omogućava da se logički razmišlja, poboljša fokus, istovremeno koriste obje moždane hemisfere.
Abakus je pomagalo kojim se služe maleni superznalci, a za lakše izvođenje računskih operacija. Abakus je nastao u Aziji i tu se još uvijek koristi kao nastavno sredstvo u obrazovanju. Abakusom se mogu vršiti računske operacije sabiranja, oduzimanja, množenja, dijelenja, kvadriranja, korjenovanja, …
Kada uče sabiranje, djeca najčešće koriste svoje prstiće kao glavne pomoćnike prilikom rješavanja zadataka. Problem nastaje kada djeca prelaze na teže zadatke gdje prstići ne mogu pomoći.
Šta to zapravo znači? Kroz igru i zabavu, računanjem na abakusu djeci se olakšava i ubrzava proces savladavanja školskog gradiva, poboljšava se fokus i koncentracija, postiže se mogućnost fotografskog pamćenja, sposobnost vizuelizacije sadržaja, razvija se mašta, logika i kreativnost, te povećanje brzine razmišljanja i povećava samopouzdanje.
Zamislite da Vaše dijete, kumče, nećak(inja), unuče sa radošću i osmijehom savladava gradivo, uživa i raduje se učenju i da mu učenje postane lakoća. Moguće je ali samo u uzrastu od 4 – 14 godina.
Superznalac je dio globalne mreže Superclever, a sertifikovan program mentalne aritmetike uspješno se provodi u 17 zemalja a nastava se izvodi na osam svjetskih jezika. Pored mentalne aritmetike program superznalac obuhvata metode i mtehnike brzog pamćenja boja i brojeva, zatim brzog slaganja Rubikove kocke, sudoku ukrštenica i brojnih tehnika i metoda matematičko logičkih vještina kao fenomenalne pripreme za život.
U današnje vrijeme sve što vrijedi prolazi sud društvenih mreža, pri tome na društvenim mrežama profili lokalnih franšizera i službeni profil superclever_official bilježe značajnu popularnost, pri čemu službeni profil trenutno bilježi više od 415.000 pratilaca, dok službeni YouTube kanal ima više od 1.700.000 pretplatnika. Broj pratilaca i pretplatnika se povećava iz dana u dan.
Izvrsnost programa Superznalac zahtijeva redovno ažuriranje web aplikacije superclever.world koja predstavlja platformu virtuelne igraonice za male superznalce koja im pruža mogućnost da kroz igru i zabavu vježbaju gradivo naučeno na superznalcu.
Djeca takođe vole da provjere svoje stečeno znanje u sparingu sa drugim superznalcima i u tome smislu organizuju se takmičenja između naše i drugih škola mentalne aritmetike.
Šta su o Superznalcu rekli mali superznalci:
Mia (10 godina): Super nam je bilo učili smo o matematici i sada bolje znam matematiku.
Nela (10 godina): Super nam je bilo, učili smo o matematici i računanju i tako se može bolje naučiti matematika.
Nina (majka 10 – to godišnje Marije): Nakon jedne godine pohađanja Superznalca, Marija sa razumijevanjem uči gradivo iz Prirode i društva i mnogo brže uči pjesmice napamet.
Kako se provodi program?
Jednom sedmično po dva školska časa.
Ko provodi program?
Prosvjetni radnici sa dugogodišnjim radnim iskustvom i zvničnim prosvjetnim kvalifikacijama uz završenu edukaciju za izvođenje programa Superznalac.
Kako da bolje upoznamo program Superznalac?
Prijavom na Promo čas putem linka… ili porukom na Facebook profil.
Kome je namjenjen program?
Djeci od 4 – 14 godina. Bez ograničenja. Omogućite djeci da uče sa lakoćom i uživaju u procesu sticanja znanja.
