Naida, Neven, Nedžad, Azur, Rifet i Irfan… Ili jednostavno – Divanhana!
Divanhana je, usudimo se reći, postala najprepoznatljiviji b(r)end koji Bosna i Hercegovina trenutno ima i svojevrsna su lična karta ove države. Mladi ljudi koji su odlučili ne sjediti i čekati da im neko ponudi da “rade u struci” već da sami, danas, stvore priliku da im bude bolje sutra. Imala sam priliku razgovarati sa članovima benda Divanhana o njihovom posljednjem albumu, turneji, daljim planovima i ciljevima, ali i o svemu tome što Divanhana već nekoliko godina unazad pokušava da stvori.
U novembru prošle godine izašao je album “Zukva” na kojem su prvi put sarađivali sa vokalisticom Naidom Čatić, a za koju se, evo skoro pa godinu dana kasnije, ispostavilo da je bila pun pogodak i posljednji dio Divanhanine slagalice. Naida je diplomirana ekonomistica najnježnijeg glasa koja, u nekoliko sekundi razgovora, uspije da vas opije pozitivnom energijom koju nosi u sebi. Pored toga što je jedina žena u bendu, Naida je i najmlađa – ona je prije svega dama, a kako kaže osjeća se i kao princeza, jer je tako i tretiraju. Do saradnje je došlo sasvim slučajno, ali kako se ispostavilo bilo je i suđeno. Iako je mislila da će muzika i sevdah ostati u drugom planu i nešto što radi za svoju dušu, splet okolnosti ili viša sila htjeli su da bude baš suprotno. Sevdah je njen način života i ona ga živi punim plućima, svaki sat, svakog dana.
“Divanhana želi da pošalje pozitivnu sliku i misao svim mladim ljudima u Bosni i Hercegovini, da ako nešto dovoljno jako volite i želite, morate pronaći način da to i ostvarite. Niko vas neće povući za rukav ili pokucati na vrata da vam ponudi posao. Jednostavno je – ako možeš, moraš! Ne raste u Evropi novac na drvetu i ne pronalazi se na putu već se radi i zaradi i zašto onda napustiti vlastitu domovinu i otići negdje gdje ćeš veliki dio života provesti kao građanin trećeg reda? Ne! Gdje može da vam bude bolje nego u vlastitoj domovini, njegujući svoje, ono što je dio svih nas, oduvijek”.
Do sada nisu nikad razmišljali da napuste državu, osim u slučajevima putovanja i održavanja turneje i dodaju kako uvijek postoji prostor za rad, napredak i uspjeh. Iza Divanhane su godine rada, truda i odricanja – dali su puno i bili strpljivi, jer je konačno došlo vrijeme za ubiranje plodova uloženog truda. Kada je nastala kao instrumentalno-vokalni sastav, djelovalo je neozbiljno i nestabilno, ali od tada pa sve do danas izgradili su sebe kao prepoznatljiv brend.
“Lijepo je raditi nešto što voliš, a moći od toga i živjeti, ali još je ljepše kad dođeš u salu koja prima 100 ljudi, a traži se barem još toliko ulaznica. Lijepo je vidjeti različite generacije kako uživaju u onom što radimo, a posebno je lijepo moći podijeliti emociju sa publikom, onu posebnu koju samo sevdah ima.”
Sevdah je univerzalan, to nije moje ili tvoje već naše. Poruka ljubavi je oduvijek bila naša, ljudska i skrnavljenje je čovjeka i njegove historije pokušavajući kategorisati sevdah i sevdalinku kao nečije.
Kažu da sevdalinka ni na koji način nije ugrožena, ona živi i živjeće, samo je potrebno donekle pratiti trendove. Uvođenje novih instrumenata, fuzija sa džez muzikom nije skrnavljenje već praćenje vremena u kojem se nalazimo da bi se sevdalinka održala za 100 godina kao što je i ostavljena nama u amanet.
Njegovanje bosansko-hercegovačke tradicije postala je njihova misija pa otud ideja za naziv albuma, ali i turneju – Zukva!
“Zukva je autohtona vrsta jabuke u Bosni i Hercegovini koja je poznata po svom jakom korijenu, ali i sposobnosti kalemljenja drugih biljnih vrsta na nju. Mi smo se usudili da napravimo metaforu sa Divanhanom, jer zaista smatramo da jesmo autohtoni u smislu da smo prvi, a trenutno i jedini mladi sastav koji aktivno radi i ne planira da prestane. Njegujemo tradiciju sevdaha, a na to kalemimo druge muzičke pravce kojima ne mijenjamo izvorno, ali stvaramo drugačije. Stvaramo muziku iz naroda za narod i na našim koncertima se nikad nismo trudili praviti selekciju, neka dođe i sluša svako ko doživljava emociju koju sevdah nosi”, kaže Neven, klavijaturista benda i dodaje da na druge interpretatore sevdalinki gledaju samo kao na svoje kolege i način da nauče ili da ih nauče, a nikako ne kao da su konkurencija, jer, na kraju, svako ima svoju publiku.
O uspješnosti albuma i turneje najbolje govori činjenica da su do sada obišli četrdeset gradova u Bosni i Hercegovini, a uporedo s tim traje i turneja po Evropi i nemaju namjeru stati dok apsolutno svaki ćošak ne ispune sevdahom.
Sevdah živi u svakom od nas, on je univerzalan i neuništiv sve dok budemo slušali srcem. Nosi jedinstvenu poruku o jedinstvenom osjećanju – ljubavi.
