Šuštanje stranica i miris knjige. Taj mir ništa ne naruši. Posveta… Čin prvi.
Vrijeme stane. Svaki problem kao da sam pobjegne u neki sasvim drugi plan. Povratak u daleku prošlost ili polijetanje u budućnost. Ta sitna radost preplavi dan, a vi prevrćete list po list i redate sopstvene slike. Proživljavate, prožimate, odbacujete, ljutite se, mislite, zaključujete… I volite. Volite knjigu jer je ona neodvojiva od života.
Knjiški moljci nikada ne spavaju i uvijek nađu način da do knjige dođu. Dobre ili loše. O ukusima se ne raspravlja. Ali, na svaku gledaju kao na nadogradnju sebe. I rast. A kada dotaknu te visine, niko i ništa ne može da ih pomjeri iz vlastite ose.
I potreban im je tek mig pa da pohrle.
Jer, biblioteke se ne prave. One rastu. Koliko istine u nekoliko riječi Agustina Birela.
Knjiški moljci nikada ne spavaju i uvijek nađu način da do knjige dođu. Dobre ili loše. O ukusima se ne raspravlja. Ali, na svaku gledaju kao na nadogradnju sebe. I rast. A kada dotaknu te visine, niko i ništa ne može da ih pomjeri iz vlastite ose.
Taj mig u oktobru su dobili i beogradski ljubitelji knjiga. Gradska biblioteka ulaznicu u njeno carstvo dijelila je uz 50 odsto popusta. Umjesto 1.500 dinara (oko 24 KM), članarina je za odrasle koštala 12 KM. Đačka od 750 dinara (oko 12 KM) snižena je na šest KM, a penzionerska od 600 dinara (9,5 KM) bila je jeftinija za 4,75 KM. Nisu čekali, već su istog časa opsjeli sve njene ogranke. Rezultat je magičan – 25.000 novih članova, novih čitalaca.
25.000! I sva očekivanja su prevazišli, kaži bibliotekari.
“Ovaj primer pokazuje nam da jedan od važnijih razloga nečitanja leži i u novčaniku građana, a ne u odsustvu želje za čitanjem. U skladu s tim, Biblioteka će u svakom pogodnom momentu izlaziti u susret svojim čitaocima”, kažu u ovom hramu knjige.
Čitaju studenti i penzioneri. Čitaju žene. Čitaju više od muškaraca, kažu u ovoj kući knjige, gdje su imena autora poredana poput svetinja. Vole poeziju, prozu. Gotovo da ne biraju.
Taj mig u oktobru su dobili i beogradski ljubitelji knjiga. Gradska biblioteka ulaznicu u njeno carstvo dijelila je uz 50 odsto popusta. Nisu čekali, već su istog časa opsjeli sve njene ogranke. Rezultat je magičan – 25.000 novih članova, novih čitalaca.
I nije ova ljubav odjednom, kako neko reče. Nisu knjige tek tako zavele Beograđane. Oni su, više tako izgleda, odavno zavedeni. Ali, novac, ta teška prepreka i potreba, uvijek se nekako ispriječi.
Sada su, za “male pare”, nahranili čitateljsku dušu, dali joj onu naljepšu poslasticu. Našminkali je novim saznanjima i riječima. Ta kozmatika je naše ljudsko ogledalo.
I dobro znaju Beograđani da je knjiga vrijednost poput najstarijeg spomenika. Da i sama gradi spomenike u njima samima. Zato joj i priđoše tako blizu. Prsa u prsa.
Čitaju studenti i penzioneri. Čitaju žene. Čitaju više od muškaraca, kažu u ovoj kući knjige, gdje su imena autora poredana poput svetinja. Vole poeziju, prozu. Gotovo da ne biraju.
Novac je prepreka mnogo čemu. Tačnije, onaj dio koji nam uvijek nedostaje. Ali, nije stvar u tome koliko knjiga košta, već, posavjetovao bi nas Džim Ron, u tome koliko nas košta da je ne pročitamo.
Jer, veliki Andrić nam ostavi u amanet riječi – “Ostati ravnodušan prema knjizi, znači lakomisleno osiromašiti svoj život”. 
Probajte da ne čitate knjige, da ih izbjegavate, i vaše riječi izgubiće ljepotu. Postaće kao puki siromah.
Novac je prepreka mnogo čemu. Tačnije, onaj dio koji nam uvijek nedostaje. Ali, nije stvar u tome koliko knjiga košta, već, posavjetovao bi nas Džim Ron, u tome koliko nas košta da je ne pročitamo.
“Uglavnom kroz knjige uživamo u opštenju sa nadmoćnim umovima. U najboljim knjigama autori nam se obraćaju, daju nam svoje najvrednije misli i izlivaju svoju dušu u naše. Hvala bogu na knjigama”, rekao bi Čening.
Čitajte da biste živjeli. Ugledajte se na ljepotom odavno zavedeni Beograd!
