Čini mi se da sam jutros iz nosa izduvala svu prašinu Petrovaradinske tvrđave, a imala sam bandanu i naočale. Izgleda da sve to ne pomaže kada po suvoj zemlji tvrđave prođe 38 000 ljudi koliko organizatori tvrde da je bilo. Kao i svih dosadašnjih godina, i ove je bilo hrabrih pokušaja upada na tvrđavu i padanja sa zidina iste. Na svu sreću, samo lomovi i povrede, sve su glave žive. Ono što slušate o Exitu od starijih kako “tamo ima droge” to budite sigurni da je tako, ali nije tema ovog teksta.
Zvijezda druge večeri je bio Dejvid Geta – iz moje lične perspektive, džet set superstar koji živi od stare slave i to mu polazi za rukom. Mejn stejdž je bio prepun, a po završetku nastupa lavina ljudi je krenula prema drugim stejdžovima i ako vam je kojim slučajem palo na pamet da se zaustavite u tom stampedu, vi ne čitate ovaj tekst, jer ste pregaženi. Ja sam uspjela da pronađem ćošak kod info pulta i na samom ulazu u tvrđavu gdje sam sjela i čekala drugarice da dođu, sjela sam i posmatrala .
Exit je, kažu ljudi, zaista postao čudno mjesto. Ljudi koji su tu već godinama. Postalo je plastično i prekomercijalno, a ljudi koji prate Exit festival od samog početka to ne vole.
Ja sam drugo veče Exita vidjela ljubav, u svim oblicima i veličinama. Djevojke i momci zagrljeni, nasmijani, šetaju od stejdža do stejdža. Djevojka sa djevojkom, a važi i za muškarce. Vidjela sam starijeg čovjeka u invalidskim kolicima u društvu još nekoliko ljudi i uživao je jednako kao i osobe bez invaliditeta – uživao je, jer mu niko nije uskratio pravo da dođe i sluša dobru muziku. Sajlent stejdž, latino, AS FM stejdž – skoro pa je nemoguće da ne pronađete nešto za sebe. A možda je do mene?
Na fjužn stejdžu je bio odličan raspored. Željno sam iščekivala Božu Vreću i nije me razočarao. Od izbora sevdalinki, načina interpretacije do energije koju je riječima nemoguće opisati. Božo je jedna hodajuća energetska lopta, neumoran na sceni, senzualan i muževan u isto vrijeme, a nestvarno savršenog glasa koji opija. Omamio je prisutne, opio ih ljubavlju kako samo on to zna, kanalisao je svu pozitivu do ljudi koji ga slušaju. I o toj ljubavi mogu memoari da se pišu.
Lola je napunila pluća prašinom Petrovaradinske tvrđave, ali joj je Božo opio dušu sevdahom. U Novom Sadu.
