Nakon što je Marica Mihajlović iznela u javnost svoje tvrdnje o akušerskom nasilju u Sremskoj Mitrovici i onome što je doživela, ovaj slučaj otvorio je “Pandorinu kutiju” i podstakao i druge žene da progovore o traumi koje su i same ponele iz porodilišta.
Jedna od njih je Milica Vasković Đorđević koja se 30. avgusta porodila u Beogradu u klinici “Narodni front”. Kako je rekla, slučaj iz Sremske Mitrovice ju je podstakao da ispriča svoju priču “od početka do kraja”.
Kao i mnoge druge žene, svoju traumu je iz porodilišta odnela u tišini i nikome od institucija je nije prijavila.
„Pacijentkinja primljena na Kliniku 30.08.2023. godine u 37. nedelji gestacije zbog bolova po tipu kontrakcija i prsnuća vodenjaka sa stanjem nakon frakture karlice, hroničnom hipertenzijom i bronhijalnom astmom… Operacija protekla uredno…
U daljem postoperativnom toku nakon primene antiobiotske terapije (Longacef) pacijentkinja razvila sistemsku alergijsku reakciju kada je ordinirana antihistaminska i antialergijska terapija na koju je pacijentkinja dobro odreagovala i stanje se stabilizovalo uz intenzivan nadzor ginekologa i interniste. Zbog izrazite anemije pacijentkinja primila transfuziju krvi… Otpušta se sa klinike oporavljena, dobrog opšteg stanja, urednog ginekološkog i ultrazvučnog nalaza…“
Ovo je deo iz otpusne liste Milice Vasković Đorđević, koju je redakciji N1 dostavila na uvid.
Reklo bi se da je manje-više sve bilo u redu. Žena se porodila carskim rezom, desila se alergijska reakcija na lek, osoblje pravovremeno odreagovalo. Ona se oporavila i zdrava otišla kući sa svojim zdravim detetom.
Ni reči o tome kako je do alergijske reakcije uopšte došlo, kako to da je primila Longacef iako je prijavila da je alergična na lekove, ni reč o tome sa kakvim je zdravstvenim tegobama iz Narodnog fronta otišla, od kojih se i dalje oporavlja i to o svom trošku u privatnim zdravstvenim ustanovama.
O tretmanu, vređanju, nepoverenju i uzimanju olako tegoba koje ima – posebno ni reč.
„Rano ujutro 30. avgusta 2023. godine u osam sati mi je pukao vodenjak, pa smo hitno otišli u Narodni front kako bi me pregledali i poslali na hitan carski rez, jer nisam smela prirodno da se porađam zbog visokog pritiska i prethodne povrede kuka. Pri dolasku u bolnicu u Savetovalištu nisu hteli da me prime odmah, iako mi je plodova voda vidno oticala“, počinje svoju priču Vasković Đorđević, što je bio i početak muka koje će pratiti porođaj i postporođajni period.
Nastavlja da je posle čekanja od 40 minuta u čekaonici, priključena na CTG. Sestre su dolazile i odlazile, gledale nalaz i govorile joj da nema konktrakcije i da „nema pojma kako izgleda kada pukne vodenjak“.
Bila je uporna i insistirala da je neko od lekara pregleda da bi posle više ubeđivanja završila na ginekološkom stolu.
„Primila me je starija doktorka, isto jako neprijatna, ali pregledom je uvidela da je meni stvarno pukao vodenjak“, kaže Vasković Đorđević i dodaje da je odatle poslata na porođajno odeljenje gde su odlučili da ide na hitan carski rez.
Navodi da ni dan danas ne zna kako se zvao dežurni lekar koji je izvršio porođaj, pošto je otpusnu listu pisala druga doktorka, a njega od tada više nije videla.
„U sali, na operacionom stolu vređao me je i ponižavao, govoreći kako sam debela krava sa 120 kila, iako nisam imala toliko. Kako me nije sramota da imam toliko razvijenih alergija, odakle meni astma i da ćutim i trpim kontrakcije. Molila sam Boga samo da moja beba i ja preživimo oboje i uskoro su me uspavali“, priseća se ona.