Dobro poznata rečenica, za dobro poznate situacije. One u kojima ste vi uradili nešto pogrešno, a onda očajnički tražite savjete od znanih i neznanih. Ili još gore, ne tražite, a dobijete, jer da sam ja na tvom mjestu, to bi drugačije. A nisi! Kao što nisam ni ja na tvom, a realno ni ne želim. Što bih bila, kad imam probleme koje sebi ne znam rješiti. Međutim, svi smo skloni tome da drugima sve očistimo ispred vrata, zaobilazeći svoj prag prepun smeća. Ali tako to ide, na tuđem mjestu uvijek bolje, ljepše, pametnije, a mi mudriji.
Kao da jedva dočekamo nečiji fijasko, bilo da se radi o poslu, ljubavi, ali i sasvim nečemu beznačajnom. Odmah znamo reći šta bismo mogli uraditi. “Mogla si to ovako, bolje bi ti bilo”. Jedino gora rečenica od pomenute jeste ona, kada vam nakon torture sa zamjenom mjesta, neko kaže: “Jesam ti rekla. Vidiš da sam bila u pravu”. E tu ste tek donji, jer realno ne samo da niste bili na svom mjestu kako treba, već niste mogli ni preventivno djelovati na osnovu tuđih predviđanja. Život vam se srušio kao domine, a neko vam je to već govorio. Ali, uvijek se zapitam, šta je taj neko sebi rekao, a još važnije šta je i uradio?
Meni uopšte nije u interesu reći nekome šta da radi, kada lično nemam predstavu šta sa sobom. Koliko bi onda trebalo biti licemjerno da svaki dan pokušam hodati u tuđim cipelama, samo zato jer su mi moje krajnje neudobne. Neka ih na polici, one čekaju posebne prilike, baš kao i tijesna koža iz koje je najlakše izaći u nečiju tuđu. A onda tamo popucati po šavovima. Sve silni eksperti, ne samo za privatne probleme, već i one mnogo veće. To kad krene komentarisati društveno politička zbivanja, prosto mislim da bi svijet bio idiličan da ih je tamo postaviti. Ali dobro znano je to da su se neki takvi i postavili pa odjednom promijenili dlaku, ali ne i ćud.
Da sam ja na tvom mjestu, udala bih se.
-Odlično, udaj se sa svog mjesta.
Da sam na tvom mjestu, dala bih otkaz.
-Može, a radiš li inače igdje?
Da sam na tvom mjestu, preselila bih se.
Hajde pokušaj da se za promjenu useliš u svoju unutrašnjost. Jeste malo skučeno, nije neka kvadratura, a kirija ti dolazi sa godinama na naplatu. Režije su ti minimalac, ali bome ima čišćenja dubinskog. Kako se odavno niko nije pomjerao iz tvoje unutrašnjosti, nakupilo se svega, ali znam da nisi imala vremena to primijetiti, kada si obilazila tuđe stanove. Ljepše, udobnije, toplije. A na kraju dana i zahvalnije izvaliti se na tuđi kauč, dići noge na sto i pogledati ima li prašine. U bome ima, sve po ćoškovima. Sigurno bi ti da si na mom mjestu to i očistila. Tuđe dijete pravo dobro odgojila, državu usmjerila u pravom pravcu. Ti bi moj ručak bolje skuvala, a ja pojela. Mnogo bi ti bolje i mog partnera odabrala. Znaš, pametan, uspješan, visok, crn, ne puno stariji. Idila iz ugla tvoje kamere. Sve je to lijepo snimljeno, ali ti bi samo glumila u mom životu moju ulogu. Hajde ipak ne.
Hajde pokušaj da se za promjenu useliš u svoju unutrašnjost. Jeste malo skučeno, nije neka kvadratura, a kirija ti dolazi sa godinama na naplatu. Režije su ti minimalac, ali bome ima čišćenja dubinskog
Hajde da stvarno osvijestimo sebe da smo mi i režiseri i glumci i šaptači na setu svog života. Priča da sam ja na tvom mjestu je toliko loša, jer realno nisi na ničijem mjestu osim na svom. A ako na svom ne radiš apsolutno ništa osim razvijaš ideje i iluzije o tuđim mjestima, onda stvarno nemam mjesta u svom životu za takve ljude. Vjerujem da si ti dušebrižnica koja meni ustvari želi samo sve najbolje, ali vjeruj ja volim svoju autodestrukciju. Zato što je moja i što se nisam pomjerila s mjesta zbog nje. Ali to je opet moje mjesto, na kojem radim svoje greške, znajući da nisu ništa manje i veće od tuđih, ali se ne baveći time.
Dok naše cipele čekaju na polici da koračamo u njima, svoj život, mi vješto iskačemo iz jednih tuđih u druge. Svjesni da je zona komfora ona u kojoj glumimo da znamo šta bismo uradili da smo neko drugo.
Da sam ja na tvom mjestu, bila bih ja i radila one iste stvari koje radim i sada. Samo zato što su moje.
