San je veoma važan za razvoj i rast vaše djece. Oni koji nedovoljno spavaju imaju tri puta slabije kognitivne vještine, kada odrastu. Bebe i djeca trebaju dosta sna. Do njihovog trećeg mjeseca od četrnaest do sedamnaest sati, od dvanaest do petnaest do prve godine, dok je od jedanaest do četrnaest preporučljivo za predškolski uzrast. Osim toga, nedostatak sna povećava rizik od simptoma depresije, zato vam savjetujemo da omogućite kvalitetan san svakodnevno svom djetetu. Jednu od ideja smo vam i predstavili u prošlom tekstu.
A spavanje je važno i za roditelje, zar ne? Dovoljno je pitati bilo koju mamu, kako biste shvatili da je san od neprocjenjive važnosti kada se rodi dijete. Zato se mnogima postavlja pitanje trebaju li uspavljivati djecu i navikavati ih da spavaju, kao i koje su prednosti i mane toga.
Studija koja je sprovedena na 300 novorođenčadi došla je do sljedećih podataka. Podijelili su roditelje u dvije grupe. Prva je svaki put kada bi čula plač djeteta ustala i ljuljala ga, kako bi brže zaspalo. Druga je međutim puštala djecu da zaspu sama, bez da pokušaju da ih uspavaju.
Do njihovog trećeg mjeseca od četrnaest do sedamnaest sati, od dvanaest do petnaest do prve godine, dok je od jedanaest do četrnaest preporučljivo za predškolski uzrast
Nakon tri godine, djeca koja su naučena da spavaju sama imala su manje zdravstvenih problema, ali i manje problema sa spavanjem uopšte. Nakon dodatne provjere nekoliko godina kasnije, nisu primijećene nikakve štetnosti na rast i razvoj djece. Nisu primijećeni poremećaji u ponašanju, kao ni oblici depresije i anksioznosti. Zato je grupa istraživača došla do zaključka da djeca koja su naučila spavati bez uspavljivanja imaju više razvijenih sposobnosti kada odrastu, jer su naučila da se osamostale.
Međutim, ono što je zabrinjavajuće, a mnogim mamama vjerovatno i nezamislivo jeste način na koji se djeca sama uspavaju. Riječ je o tome što ih se pušta da plaču, a nakon toga i zaspu. Ne možemo se složiti da bismo to uradile, jer kako slušati dijete da plače, a ne doći do njega i vidjeti je li u redu.
Jedna od majki koje su učestvovale u istraživanju izjavila je kako nije mogla podnijeti takvo nešto pa je otišla nekoliko noći kod drugarice, jer je znala da njen muž neće reagovati instinktivno kao ona i da će pustiti dijete da plače. Nakon nekoliko noći, uspjevali su spavati cijelu noć, jer je beba odlazila na spavanje u pola osam, a budila se ujutru. Bili su oduševljeni, ali istovremeno joj je bilo teško što je pustila bebu da zaspe sama.
Sara Blunden iz Australijskog centra za edukaciju o spavanju ističe kako roditelji prave grešku uspavljujući djecu, jer na taj način ih dodatno vezuju za njih, čime onemogućavaju njihovo kasnije samostalno spavanje. Ona dodaje i kako bi bilo poželjno od djetinjstva ranog ih stavljati u njihov krevetić, jer jednom kada zaspu u vašem bračnom krevetu, biće im sasvim očekivano da tu budu uvijek.
Majke koje su naučile svoju djecu da zaspu sama, bez obzira na koji način su to radile, prema Sarinom mišljenju su osjetile više koristi nego štete. S obzirom na rezultate istraživanja, djeca su postala spremnija da se sama suočavaju sa svim svakodnevnim izazovima, uključujući i taj, kako zaspati.
Ono što je zajedničko svim mamama jeste različit pristup kod prvog djeteta i drugog, trećeg ili sljedećeg. Kod prvog se više trude da paze, da uspavljuju, bdiju nad njim, dok to kasnije popusti. Ali prema mišljenju stručnjaka, to je upravo ta zdrava doza koju bi trebali imati i kod prvog djeteta. Pedijatri savjetuju roditeljima da razviju rutinu pred spavanje, naročito za djecu koja imaju poteškoća prilikom spavanja.
U istraživanju sprovedenom 2009. godine došlo se do zaključka da djeca koja imaju razvijenu rutinu odlaska na spavanje, imaju bolji san i veću mogućnost da se osamostale i nauče kad je vrijeme za spavanje. Zato se roditeljima poručuje: rutine su zlatne. Djeca vole predvidljivost. Naravno, nikada neće oni sami reći da žele na spavanje, ali vi trebate znati kada je vrijeme za to, tako da se oni naviknu na vas i vaše odluke, koji se tiču njihovog odlaska na spavanje.
Pedijatri savjetuju roditeljima da razviju rutinu pred spavanje, naročito za djecu koja imaju poteškoća prilikom spavanja.
Bilo da se radi o jelu, kupanju, čitanju priča pa odlasku u krevet, bitno je da se držite jednog slijeda, koji će im omogućiti da se lakše naviknu pridržavati pravila. Uprkos tome što ste došli s puta ili umorni od cjelodnevnog rada, odvojite vrijeme za njih da se pridržavate rituala koji imate. Vjerujte, tada ste im najpotrebniji.
