Pored babica koje su se brinule za sigurnost majke i bebe tokom porođaja, oduvijek su postojale i žene pomogačice koje su obavljale praktične stvari, a posebnu pažnju posvećivale emotivnom stanju majke, pomažući joj da nađe snagu za intenzivno iskustvo kao što je porod. One se nazivaju dulama, što na grčkom znači “žena koja služi“, a danas se taj naziv koristi za edukovanu profesionalku koja pruža potproru majci prije, tokom i netom nakon poroda.
Šta dule rade?
Tokom trudnoće pored informacija o fiziologiji poroda, praksama u porodilištima, preporukama svjetskih organizacija, dula ženu priprema za porod emotivno razgovarajući sa budućom majkom o njenim željama i strahovima, pravima i odgovornostima, te fizički različitim položajima koji pospješuju optimalno pozicioniranje bebe za porod i progres poroda. Njen glavni zadatak je da ženi umanji strah od toga što joj se trenutno događa, bio to strah od nepoznatog, od bola ili strah od neuspjeha.
„Tokom poroda brine se za majku fizički olakšavajući porođajne bolove raznim nemedicinskim tehnikama i metodama, recimo masažom i akupresurom. Osnažuje je u ulozi žene koja rađa i daje joj prostor u kojem će moći neometano ili sa što manje nepotrebnog uplitanja ostvariti porod koji će biti pozitivno iskustvo. Kontinuirana prisutnost dule i potpuna predanost ženi koja rađa stvara emotivni oslonac koji nije inače prisutan u našem porođajnom sustavu“, govori za Lola magazin Anita Budak, potpredsjednica “Hrvatske udruge doula“.
Benefiti dule za dijete i majku
Najčešći razlog majki za angažovanje dula jeste strah zbog priča i iskustava oko njih, ili vlastitih negativnih iskustava prijašnjih poroda. Želja da se porod doživi onako kako je prirodno, sa ushićenjem i dostojanstvom samo su neki od razloga.
„Također, roditelji angažuju dulu ukoliko imaju neke teškoće za koje se žele adekvatno pripremiti, recimo žele vaginalni porod nakon carskog ili žele da se riješe straha i traume od prethodnog poroda, ili jednostavno žele što bolju pripremu pred polazak u bolnicu”, govore iz bh. Udruženja “Prirodan Porod” ljekar i dula Amira Ćerimagić i dula Dolores Radonić.
Naše sagovornice dodaju da je koncept dula još uvijek nepoznanica među porodiljama u BiH, te da su upravo višerotke uvjerene da je dula zaista potrebna porodilji.
“Nada nam je da će vremenom vjera u svrsishodnost dule obuhvatiti upravo i prvorotke kako ne bi morale iz prve ruke mijenjati mišljenje, a nauka je njenu svrsishodnost dokazala već decenijama unazad”, ističu one.
Naša sagovornica Anita govori nam da su dule odličan način da se izbjegnu često nepotrebne intervencije u porodu, te da se nakon poroda žene koje su imale dulu osjećaju sposobnima brinuti o novorođenčetu, pozitivnije su i rijetko obolijevaju od postporođajne depresije.
„Istraživanja koja su provedena na 16.000 žena diljem svijeta dokazala su velike dobrobiti dule. Žene koje su imale pratnju dule imale su 45% manje carskih rezova, 40% poroda manje je završeno instrumentom (vakuum, forceps), 30% manje žena je tražilo lijek protiv bolova uključujući i epiduralnu analgeziju“, objašnjava Anita iz “Hrvatske udruge doula“.
Dule u bolnicama
Pristup dulama u bolnici nije omogućen u čitavoj Hrvatskoj, ali pratnja jeste tako da je to često samo pitanje semantike. U BiH situacija je teža, jer postoji problem pratnje uopšteno. U određenim gradovima ni ocu djeteta nije omogućeno da prisustvuje porodu, ili je to simbolično kao što je slučaj u Sarajevu gdje otac može da bude samo na izgonu djeteta. Ove zabrane su najčešće zbog infrastrukture porodilišta, odnosno problema sa privatnošću prema drugim ženama.
“Ukoliko žena ne želi svog partnera pored sebe, najčešće nije u stanju birati svoju sestru, majku ili prijateljicu jer je pravilo ili otac ili niko. Jedino je dosad banjalučko porodilište omogućilo fleksibilnost odabira ‘osobe od povjerenja’ da prisustvuje porodu, što možemo shvatiti kao i mogućnost duli da bude pored porodilje u trenutku rađanja. Da li to obuhvata samo izgon ili kompletan porod to ne znamo sa sigurnošću”, govore nam Amira i Dolores iz “Prirodnog Poroda”, te dodaju da je jedino u privatnim porodilištima poput Plave Poliklinike u Tuzli omogućeno prisustvo dule tokom poroda.
Obuka za dule
Dula se postaje kada se prođe adekvatna edukacija, a u BiH i Hrvataskoj to su edukacijski programi poput sjevernoameričkog DONA standarda, francuskog Paramana i slično. Obuke se razlikuju po programima (dužina trajanja, veličine grupe, praksa, pređena literatura) Skoro sve bh. dule su prošle obuku po DONA standardu edukacije. Trenutno ima oko 20 dula u BiH, govore nam iz ”Prirodnog Poroda”, a Iz “Hrvatske udruge doula“ saznajemo da je neku od edukacija (DONA International, Paranama) prošlo stotinjak žena, ali i da je broj koji se bavi ovim pozivom mnogo manji, tako da Udruga broji 17 članica na području Hrvatske.
Anita Budak jedna je od dula u Hrvatskoj. Kako u razgovoru za Lolu govori, nakon što je već rodila svoje troje djece slučajno je nabasala na termin dula.
„Odlučila sam otići na edukaciju zbog lijepih vlastitih iskustava poroda, ali i majčinstva. Postati profesionalna dula činio mi se kao dobar način da ostanem u tom, za mene prekrasnom svijetu rađanja majke i dijeteta“, govori nam ona.
Dule nisu nužno medicinski obrazovane, te one ne mogu zamijeniti medicinske radnike. Naša sagovornica Anita iza sebe ima tridesetak porođaja, a tokom dosadašnjeg iskustva u radu i saradnji sa medicinskim osobljem nije imala negativnih iskustava, te dodaje da ni oni nisu imali primjedbi nakon poroda sa edukovanom dulom. Dulu je u Hrvatskoj moguće angažovati i za porođaj kod kuće, ali samo ako je prisutna profesionalna medicinska podrška.
Iskustva majki
Lidija Robl za magazin Lola govori kako joj se tokom druge trudnoće javila misao da ne želi biti sama u rađaoni. Tokom prvog poroda podrška joj je bio suprug, ali ovaj put nije bio previše zainteresovan za asistenciju. Preko rodice saznala je da postoje žene koje se bave podrškom tokom poroda i tako je odlučila angažovati dulu.
“U razgovoru s dulom objasnila sam joj svoja očekivanja i želje. Prilikom samog poroda bila je fenomenalna, topla potpora, olakšala mi je bolove tokom trudova, aromatičnim uljima masirala ramena, tihim glasom mi je stalno govorila riječi potpore. Promatrala me i vrlo brzo prepoznala početak i završetak truda, ostavila mi je dovoljno prostora, a ipak mi je bila vrlo blizu. Nakon poroda, pomogla mi je savjetima oko dojenja i nekih nedoumica vezanih za stanje djeteta”, govori o svome iskustvu naša sagovornica Lidija.
Svaki porod je drugačiji, a kako dula Anita govori:
“Nakon svakog poroda, bio on dug i iscrpljujući ili iznenadan i brz ja sam u divljenju toj snažnoj ženi koja ga je odradila!”
