Na Međunarodni dan djevojčica, bez mnogo filozofije i krupnih riječi, hajde da djevojčice naučimo ovome.
“Možeš li da pridržiš ovo?” često me to pita ćerka, gurajući mi u ruku poluprazanu flasicu jogurta, lutku ili jaknu.
Spustila bih pogled na svoje umorne ruke, hvatajući mlaku šoljicu kafe, jednu od fudbalskih lopti mog sina ili kremu za sunčanje.
Ako izlazite i imate više od 30 godina, velike su šanse da ćete na kraju upoznati muškarca koji ima dijete.
U tome nema apsolutno ništa loše.
Slavlje, trijumf, veselje.
Cijela obitelj živnula.
Rodbina čestita, osjeti se ponos.
Cijelog mog života ja sam htjela da budem majka.
Željela sam naravno i druge stvari ali taj osjećaj i ta želja je uvijek bila na prvom mjestu i ništa drugo nije bilo toliko važno.
“Možda se ne vratim”, rekla.
Dan danas ne znam da li je to stvarno mislila.
Tridesete su doba kada mnoge neudane žene na Balkanu imaju sve.
Moje prvo sjećanje na mamu je bilo kako siječe drva za šporet koji je grijao našu kuću.
U Diznijevom animiranom filmu Tangled, majka Gotel drži Zlatokosu zatočenu u visokom tornju.
I tako sam se sa naramkom u ruci, 20 šavova kojima su pokrpili moju maternicu i 10 maraka u džepu uputila svojoj kući i svojoj majci.
