Laste u gnijezda dolaze, hrabro, samouvjereno i spretno.
Znaju da će pronaći svoje utočište u uglu nekog balkona na periferiji grada ili u uglu krova starih napuštenih kuća.
„Da li sam ja robot???“ pitala sam danas svoju decu.
Navikli su se na čudna pitanja, te su se smejali.
Nadam se da im nikada neću reći da to pitanje – nije bilo šala.
Juče sam sa tribina u sportskoj sali gledala svoju ćerkicu, pet godina joj je i četiri meseca. Prvi trening školice sporta.
U novoj knjizi ‘’Power Moms’’, mame koje su na vrhu svojih karijera govore zašto je osjećaj krivice između posla i porodice zapravo samo uzaludno trošenje energije.
Danas je petak dan kada punim kadu do vrha i potapam u nju svoje ranjeno telo ne bi li na trenutak pod vodom zaboravilo da sam nažalost ja glava dodeljena da mu komanduje.
Ona zna da kaže GRLI.
I njene male ruke uspiju da me obgrle
Halo, mama!
Halo, zašto me zoveš?
Sad sam se probudila. Nema ni tebe ni Mladena.
Oca neće nazivati ovako, već drugim biološkim roditeljem.
Ovo je priča o Kaji Pavlović, uspješnoj poduzetnici iz Žepča, gradića na obali rijeke Bosne.
„Kaja, ne čekaj me ti!”, baš kao u pjesmi, rekao je i otišao.
Ljubav nas je zaskočila kao što iz podzemlja iskače ubojica u uličici, i smjesta nas oboje udarila!
Tako udara munja, tako udara finski nož.
(Majstor i Margarita, Mihail Bulgakov)
