Bila sam kreativno dijete. Prvi dekupaž napavila sam sa svega četiri godine, kada sam maminim crvenim lakom za nokte i cvjetićima od papira “ukrasila” drveni sto. U školi sam imala problem, jer nastavnici nisu shvatali moje tehnike rada. To se vidjelo na času likovnog kada bih za bojenje temperama, umjesto kist, koristila prste jer su mi boje tako dobijale prirodnije tonove. I danas isto mislim, neke stvari se ne mijenjaju.
Ovako priču za „Lolu“ započinje Banjalučanka Dragana Vučić, čiji su predmeti, ali i delikatesi izmamili osmijehe mnogih kupaca koji znaju da cijene jedinstvenost.
„Posle toga šila sam odjeću za barbike… Uglavnom, sve što bih vidjela da neko zna napraviti, a svidi mi se, i sama sam željela da stvorim ili bar pokušam. Moj tata je izrazito likovno i literalno nadaren, pa mislim da bi njemu trebalo da zahvalim za svoj dar, a od mame sam naslijedila blagost i osmijeh kojima lako stupam u kontakte sa ljudima, što mi olakšava širenje znanja, ali i razvijanje novih vještina“, priča Dragana.
Rođenje prve kćerke Anđele donijelo je nove momente u Draganin život, ali i novu inspiraciju. Poželjela je da joj ishekla pape, iako to nikada nije radila. Na internetu je našla klipove neke Španjolke, a iako španski nije razumjela, pratila je njene pokrete.
U školi sam imala problem, jer nastavnici nisu shvatali moje tehnike rada. To se vidjelo na času likovnog kada bih za bojenje temperama, umjesto kist, koristila prste jer su mi boje tako dobijale prirodnije tonove.
„I danas čuvam te pape. Kako je rasla moja mrvica, rasla je i volja za učenjem i kreativnim radom, pa sam joj za rođendan napravila tortu obloženu fondanom… Pa tu-tu suknjicu, mafine, medenjake… U jednom dnevnom centru pravila sam gipsane svijećnjake… Onda sam vidjela da se priprema sajam kreativaca ’Draganasgarden’ i tamo upoznala osobu koja je razumjela moju kreativnost, prihvatila je i bodrila me i kao prijatelj i kao mentor, a danas i kao šef, jer sam sada sekretar Udruženja kreativaca ’Draganasgarden’, a ona, Dragana Cvijetić Pranjić, osnivač tog Udruženja. Počela sam da izlažem na raznim sajmovima i izložbama, ali sam dobila mogućnost i da budem ono što u suštini jesam – razigrano i kreativno dijete. Zahvaljujući tome organizujem i kreativne radionice kako bih svoje znanje podijelila sa drugima. Najveća inspiracija su mi deca, kako moja tako i druga“, kaže Dragana.
Njena mašta je beskrajna. Pravi sve što njoj ili mušterijama padne na pamet, od gipsanih svijećnjaka, torti i kolača, heklanih predmeta, do tu-tu suknjica, broševa i trakica…
Rođenje prve kćerke Anđele donijelo je nove momente u Draganin život, ali i novu inspiraciju. Poželjela je da joj ishekla pape, iako to nikada nije radila. Na internetu je našla klipove neke Španjolke, a iako španski nije razumjela, pratila je njene pokrete.
„Sve što nekome padne na um, mislim da moje ruke mogu da stvore, samo ako me dovoljno zainteresuje i privuče, a ako sama nešto i ne znam napraviti, zahvaljujući mom Udruženju, znam ko zna. Uglavnom, ništa se ne radi mašinski, kalupno i serijski, svaki predmet je unikat i u sve je uneseno podjednako ljubavi, strpljenja, pažnje, a, bogami, i vremena. Istini za volju, često sve ovo nije dovoljno plaćeno, ali kada to neko radi zbog kreativne neobuzdanosti i lepršavosti, onda taj materijalni dio i nije presudan. Moji radovi i kreativnost nisu biznis niti smatram da ću moći od toga nekad da živim. To je ljubav i moj način oslobađanja sebe od svih društvenih lanaca i očekivanja“, otkriva.
Upravo tako se na njenoj trpezi našao i banjalučki kolač “Zmijanjski vez“, receptura stara tri decenije. A kada je sjela za šivaću mašinu, izrodila se suknja od tila za Mrazicu koja je prezentovana na prošlogodišnjem sajmu kreativaca, a onda i suknja za vilu koju je izložila ljetos na sajmu „Draganasgarden“. Ako ste propustili da vidite njena djela, 16, 17. i 18. decembra dođite na zimski sajam Udruženja “Pahulje mog djetinstva” .
Pravi sve što njoj ili mušterijama padne na pamet, od gipsanih svijećnjaka, torti i kolača, heklanih predmeta, do tu-tu suknjica, broševa i trakica…
Da bi zapravo bila ono što jeste i da bi njena kreativnost u potpounosti došla do izražaja, potrebna je i podrška. A Dragana ima supruga koji uvijek stoji iza nje, kćerke Anđelu i Mariju… Dan joj je upotpunjen ljudima, jer je socijalna radnica. Upravo zbog te sreće, na svoj hobi ne želi da gleda kao na posao, već kao na dio sopstvene duše.
„Mašta će nas često odvesti u svjetove koji nikada nisu postojali. Ali, bez njih ne idemo nikuda“, riječi su Karla Sagana, a tako oslikane u djelima Dragane Vučić.
