Jedine granice koje imate u životu, su one koje ste sami postavili. Mark Viktor Hansen
Kada smo bili djeca, vjerovali smo da je sve moguće. Naš svijet je bio veliko igralište, na kojem smo zajedno sa prijateljima ostvarivali sve svoje želje. Bili smo glavni likovi i centar zemljine ose, sve se vrtilo oko nas. Svaki dan smo mogli biti neko novi: superheroji, doktori, pronalazači. Mogli smo sve!
Ali, kako je vrijeme prolazilo, postajali smo stariji, usvajali norme i počeli raditi drugačije. Postalo je važnije uklopiti se u nečija očekivanja, bila ona roditeljska, prijateljska ili ona prosto nametnuta u društvu u kojem odrastate. Svaka nova ideja je dočekana na nož, jer vi ste ipak sada odrasli ljudi. Sva radost, entuzijazam i raspoloženje su, valjda, odraz djetinjastosti, sudeći prema tuđim mišljenjima. Sve češće ste čuli komentare: “Ponašaj se u skladu sa svojim godinama!”, “Budi realna, prestani sanjariti!”, ili kratko i jasno “Odrasti!”.
A vi ste odrastali sa djetetom u sebi. Sputavali ste ga, dok ga konačno niste zatvorili u najćutljiviji dio svoga bića i ostavili ključ sa strane. Za nekad, ko zna kad. Zašto ste to uradili? Svi koji su vam savjetovali da odrastete, nisu razumijeli važnost sanjarenja i spoznaje, da znajući tačno šta želimo može biti od ključnog značaja za našu sreću i uspjeh u budućnosti. Ono što ste radili, jeste bezuspješno pokušavanje da se uklopite u norme društva i da ostvarite snove drugih ljudi. Možda su njihovi snovi ostali zaključani negdje daleko u mladosti pa sada smatraju da biste i vi trebali svoje zaboraviti.
To se često dešava sa roditeljima. Bilo da se radi o vama kao roditelju ili su to vama radili vaši roditelji. Znate ono kada zacrtate sebi planove, a mama ili tata jednog dana samo kažu: “Ti ćeš ovako!” I vi poslušate. Ne samo za neku svakodnevnu odluku već i za važne stvari, kao što je odabir fakulteta, posla, partnera. U tom trenutku vi smatrate da oni znaju bolje, jer su iskusniji, stariji, pametniji. Ali to je vaš život. Greške su svakako neizbježne, ako želite proživjeti imalo smislen i zanimljiv život. Čak i da ne želite, greška će biti upravo to. Izbjegavanje življenja. Vi ste ono što trebate biti, apsolutni individualac. Roditelji trebaju znati kada je vrijeme da vas puste, da budete ponovo djeca.
Snovi nikada ne mogu biti uništeni. Mogu biti oštećeni, zanemareni, uspavani u nekom dijelu vaših misli, poput uspavane ljepotice. Ali, bajke kažu da je i nju neko probudio iz sna. Možete i vi svoje ostvariti, ako dopustite djetetu u sebi da preuzme kontrolu. Prisjetite se dana kada ništa nije bilo nemoguće. Kada ste bili centar oko kojeg se sve vrti i kada ste vjerovali da je samo nebo granica.
Pa, došlo je vrijeme da probudite dijete u sebi, da se prisjetite čarolije vaše mladosti. Vrijeme je da se prisjetite dana kada ništa nije bilo nemoguće. Vrijeme je da probudite svoje snove i počnete živjeti život kakav ste oduvijek htjeli.
Svako od vas se rodio bogat. Jedina prepreka koja postoji je ona koju ste vi stvorili u svojoj glavi. Vaš mozak ne poznaje nikakva barijere, vaše misli će biti uvjerene u sve u što ih uvjerite. Pa, zašto onda ne živite svoje snove? Šta vas sprečava? Većina ljudi ne živi svoje živote, jer konstantno misle da nisu uradili nešto dovoljno veliko, a time se sprečavaju da postignu bilo šta.
Ključ uspjeha leži u tome da razdvojite u glavi šta je moguće i fokusirate se na ono što stvarno želite. To je to! Jednom kada počnete vjerovati u mogućnosti i fokusirate se na tačno ono što želite da radite, šta želite da budete, vaše misli će biti usmjerene ka ostvarenju tog cilja.
Preoblikujte stvari koje želite da postignete. Razmišljajte veliko, djelujte veliko i uvjerite se da možete postići velike stvari. Dijete u vama je moglo sve, zašto mu ne dozvolite da preuzme kontrolu?
Lola za kraj ovog prenesenog teksta donosi i drugu stranu njege djeteta u sebi, jer je najvažnije ne pretjerati. Mudrost od 140 karaktera, da vas podsjeti da je i djeci potrebno malo discipline – lakše ćete ispuniti želje, vjerujte nam.
