Naziv je ovo parole današnjeg osmomartovskog marša, održanog u Banjaluci sa početkom u 13:30 časova. U organizaciji Oštre Nula, Helsinškog parlamenta Građana Banja Luka, DRIP (Djeca, roditelji i porodilje), Udruženja žena sa invaliditetom Nika, Perpetuum mobile – Instituta za razvoj mladih i zajednice, Centra za mlade Kvart, BASOC (Banjalučki socijalni centar ), Fondacije Udruženih žena, Udruženih žene Bratunac, Mreže za izgradnju mira i Inicijative Građanki za ustavne promjene, okupili su se svi oni koji su htjeli pokazati da žene nisu rođene samo da rađaju, da trebaju imati jednaka prava i mogućnosti.
Međutim, kada govorimo svi, mislimo na stotinjak ljudi. Na žalost ili realno očekivano, okupljeni su bili dobro poznata lica. S jedne strane volim kada srećem te iste ljude na skupovima, ali ne mogu sakriti razočarenje time što je vrlo malo nekih novih bilo.
Gdje ste žene danas, kada treba reći da se borite za svoja prava?
Gdje ste muškarci da ih podržite?
Zar nam je tako dobro?
Iz organizacije Oštra Nula, Milica Pralica ističe: “Svaka žena u BiH ima pravo na izbor pa i taj da li će da bude majka ili ne, društvo je to koje treba da nam omogući da učestvujemo u političkom i društvenom životu. Da nam omogući posao na kojem nećemo biti izrabljivane i dobiti otkaz u slučaju trudnoće. Takođe je potrebno raditi na povećavanju vidljivosti žena sa invaliditetom kao ravnopravnim članicama društva”.
Kao što nam realnost svjedoči to na žalost nije tako. Samim tim se i današnji dan obilježava većinom uz tradicionalnu kupovinu karanfila i poklona, umjesto masovnijim izlaskom na mirne proteste u gradu. Milica dodaje kako je praznik komercijalizovan, što je sa sobom donijelo i to da su žene zapažene samo danas, a ostatak dana predodređene da se bave kućanskim poslovima.
Ono što je posebno važno za naglasiti jeste kako se ovim maršom Banjaluka pridružila Generalnom osmomartovkom štrajku koji organizuje Međunarodna štrajkačka asocijacija, koja je nastala kao trenutni odgovor na položaj žena u društvu. Iz Udruženja dodaju kako su reproduktivna prava žena danas definitivno pod najvećom lupom i uvijek se dovode u pitanje, ali ne samo u BiH nego i regionu i svijetu.
“Osmi mart treba da bude svaki dan i da se konstantno borimo za svoja prava”.
Na osnovu današnjeg iskustva, dalo bi se zaključiti da je većina žena pak zadovoljna svojim statusom, a da su muškarci tek u desecima spremni da izađu i podignu transparent sa natpisima koji podržavaju žene. Danas tako, a sutra već nikako. Za koga se bore žene, koje izlaze na ulice iz godine u godinu očekujući mnogo više od očekivanog? Ne samo broj ljudi nego prava koja im pripadaju, a koja im oduzimaju svakodnevno.
[blockquote align=”none” author=””]
Žene nisu rođene da rađaju.
Neću marginu, hoću na tribinu.
Budućnost je ženskog roda
[/blockquote].
Samo su neki od natpisa koji su danas bili istaknuti, ali osvrtom na posljednji, ne možemo a da ne primijetimo da je sadašnjost još uvijek muškog roda. Sudeći prema svemu na obostrano slaganje, jer svi koji nisu izašli, očigledno vjeruju da je sve u redu.
Gdje ste žene danas, kada treba reći da se borite za svoja prava?
Gdje ste muškarci da ih podržite?
Zar nam je tako dobro?
Naslovna fotografija: Vedran Ševčuk
