Osmi mart ne bi trebao da bude dan ni po čemu poseban, već jedan u 365 drugih u kojima žene imaju ista prava, u kojima nisu diskriminisane niti eksploatisane, u kojima se glasno priča o gorućim problemima i poteškoćama.
Ne mogu, a da se danas ne sjetim pokojne Milice, svoje prve susjede koja nikad nije vidjela more. Jednom se vozila s obitelji u neko mjesto na obali, iz rodne BiH u Dalmaciju, ali ona nije niti jednom za svog života vidjela more.
Kada sam, ispostaviće se zauvek, odlazio iz male varoši u drugi grad i drugu jugoslovensku republiku, a bilo je to početkom 80-ih i koncem prvog razreda osnovne škole, moja učiteljica Bosa Urošević poklonila mi je „Čovekovu sudbinu“ Mihaila Šolohova.
DAN ŽENA je prilika za snažne poruke koje treba poslati svijetom, kako riječima tako i muzikom.
Jedna od najglasnijih poruka danas je ona Sare Renar, popularne kantautorke, koja pjesmom Šuti i pjevaj najavljuje novi album.
Imam papire pred sobom.
Na njima se ne nalazi ni jedna riječ kojoj ne znam značenje.
Preživjela sam Osmi mart.
Instagram je gorio od citata o ljepoti i snazi žene.
Danas moja kći ovim svijetom hoda užasnuta.
Boji se petogodišnjeg sina, poslodavca, popa, učiteljice, muža, slučajnih prolaznika, teve inkasatora, ovrhe, bolesti.
Jer, vjerujte nam, one znaju.
Svakoj od vas,
Pitaju nas šta više hoćemo: imamo pravo glasa, rada, itd… Zašto danas idem na protest?
