Kada pomislite na predsjednika tako velike i važne države kao što su Sjedinjene Američke Države, sigurno pomislite na strogoću. Ali, biti predsjednik nije samo to… Da, to je ozbiljan, težak i odgovoran posao, ali kao i svaki drugi ima svoje prednosti i mane. Mane su oči cijelog svijete uperene baš u vas, a prednosti još veće. Pomislite samo na silna putovanja i upoznavanje novih ljudi, kultura, običaja… Putovanje i u najmanje mjesto u državi, upoznavanje navika svog naroda. Moć da donesete odluku koja će promijeniti živote miliona ljudi. Poštovanje koje imate i koje je vam je ukazano onog trenutka kada vas izaberu za tako veliku i važnu ulogu.
Život Baraka Obame, let od Čikaga preko Springfilda pa sve do Vašingtona. Život na točkovima i u avionu. Život koji dodatno otežava da budeš dobar suprug i otac. Česte su situacije u kojima Mišel i njegove dvije kćerke nisu mogle da putuju zajedno sa njim, a odvojenost im, kao i svim ostalim porodicama, teško pada. To nikako nije značilo odustajanje i razočarenje već samo inspiraciju za dalje, to je značilo da se Barak mora malo više potruditi da bude dobar otac i još više da bude dobar suprug. Iako je njegova porodica od samo trenutka kandidature, a kasnije i dolaska na mjesto predsjednika znala kakve su obaveze, prednosti i mane, nekada je jednostavno teško razumu objasniti nedostajanje.
Al ipak, bez obzira na svu odgovornost, Barak je pokušavao da svaki slobodni trenutak provodi upravo sa svojim kćerkama i uvijek se trudi naglasiti koliko je ponosan na svoje dvije kćerke i to u šta su se pretvorile – pametne, zabavne i ljubazne mlade dame. Naravno da nije uvijek bilo tako – i one su, baš kao i svi tinejdžeri imale svoje krize, umišljene probleme i bespotrebne histerije, ali na kraju dana su ipak opravdale svoja, roditeljska, ali i očekivanja cijele jedne nacije.
Barak je za američki Glamur magazin izjavio kako je izuzetno ponosan što ima kćerke i što odrastaju upravo u ovom vremenu – vremenu koje je prekretnica za sve žene na svijetu. Dvadeset i prvi vijek je najidealniji vremenski period u istoriji svijeta za biti žena, jer napokon sve ono na čemu se radilo proteklih 100 godina je “došlo na svoje”. Žene iz dana u dan sve više pokazuju svoju snagu i sposobnost, mogućnost da budu samostalne i ponekad se čini da im muškarci više uopšte nisu potrebni. Žene vie nisu SAMO majke i domaćice, one vode korporacije i kroje svjetsku politiku. Žene se brinu o sebi, svojim, ali i o drugim porodicama. Preuzimaju vodeća rukovodeća mjesta i sa liste uspješnih i bogatih muškaraca precrtavaju ime po ime.
Da, postoji tu još mnogo problema, ali je teško okrenuti leđa činjenicama koje su svuda oko nas – žene danas žive bolje nego što je to bio slučaj u vrijeme naših majki i baka. Možda nemaju apsolutnu ravnopravnost, ali isto tako nemaju ni podređenost kakva je postojala prije stotinjak godina. Stereotipi o tome šta žene trebaju i ne trebaju i dalje postoje, ali više ne definišu živote kao u prošlosti.
Obama je jedan od rijetkih visokopozicioniranih funkcionera, ali i prvi američki predsjednik koji je javno stao u zaštitu žena i feminističkog pokreta i okarakterisao se kao feminista. Često je u javnosti govorio o tome kako ga je u feministu oblikovao život, jer je uvijek bio okružen sa jakim ženama. Od bake koja ga je odgojila preko samohrane majke koja je danonoćno radila da bi mu obezbjedila što bolje uslove za život pa sve do supruge Mišel, ali i uloge oca. “Kada ste otac dvije djevojčice i kada gledate kako rastu i u šta se pretvaraju, shvatite u stvari koliko stereotipa o ženama ima”.
Nemoguće je promjeniti svijest muškaraca preko noći. Potrebno je dječake i mlade momke učiti istinskim životnim vrijednostima, dopustiti im da sami pronađu svoje puteve i ne nametati bilo kakvu “mušku i žensku” ulogu. Odrastajući bez oca, Barak je shvatio da ga spol nikako ne treba odrediti za neku ulogu već samo njegova sposobnost da nešto uradi ili ne uradi. Isto je i sa ženama. Svi smo mi jednako sposobni za život samo što postoje muškarci i postoje žene, reprodukcija i evolucija. Ne postoji “slaba žena” koja ne može već žena koja nešto ne želi. Ne postoji ni “jak muškarac” samo zato što je muškarac već i on ima pravo da nešto ne želi. Svi imaju pravo da budu ono što osjećaju. Svi imaju prave da rade ono što žele i budu u tome najbolji i niko nema pravo da kaže da su žene u bilo kom pogledu manje vrijedne ili manje sposobne. Ne postoji opravdanje za silovanje i omalovažavanje žene samo zato što je žena, ali ne postoji ni opravdanje za iskorištavanje povlastica samo na osnovu spola. Jednakost treba da bude jednakost.
Krajnje je vrijeme da muškarci shvate da je mijenjanje pelena obaveza, ne muška ili ženska već jednostavno obaveza. Žena može da radi šesnaest sati dok muškarac čuva dijete.
Žena može da bude nadređena stotinama muškaraca ukoliko svoj posao obavlja od svih njih zajedno.
Može i da ostane kući da kuva i posveti život djeci.
Može, ako želi.
Sve se svodi na vlastite želje i afinitete, jer nisu svi ljudi isti.
Dobra vijest je što se svijest polako mijenja u pogledu jednakosti. Malim koracima se ide prema cilju, a krajnji je da se svima pristupa jednako – bez izuzetka. Stereotipe treba ostaviti u prošlosti i ne vraćati više nikad na površinu. Treba gaziti hrabro i pozitivno u budućnost, jer ako se napredak ostvario kroz stotinu, zamislite tek šta će biti za još stotinu godina?!
Budite ponosni što odgajate djecu baš u ovom vremenu. I bez obzira na to ko vodio koju zemlju, vi svoju djecu vodite onim najboljim putem, putem bez predrasuda i s mnogo ljubavi i razumjevanja. Samo tako ima nade za svijet.