U velikoj utrci spermatozoida koji bi prema italijanskim vlastima trebali što prije i što više oploditi jajne ćelije, ministrica zdravstva Beatris Lorenzin proglasila je dvadeset i drugi septembar danom plodnosti. U sklopu kampanje ovog novonastalog državnog praznika, predstavljene su i brojne fotografije koje na sve moguće načine vrište majkama: Rađajte!
Na jednoj od fotografija naglašavaju:
Ljepota nema rok trajanja, a plodnost ima.
Sljedeća već ističe kako je najbolji izvor kreativnosti roditeljstvo, što bi vas da ste stanovnica Italije, trebalo već sad navesti da poradite na kreativnom radu. U periodu u kojem im je stopa nezaposlenosti 42% poticati ljude da budu “kreativni” i nije baš najbolje rješenje. Na tviteru su se “našalili” čak i u jednoj igrici, za čiju su stranicu rekli da je nedostupna, jer je sterilna.
Predsjednik Alijanse za mir i slobodu, Roberto Fiore, koji je ujedno predsjednik partije Forza Nuova, oštro je osudio ovu kampanju, rekavši kako je prekasno za ovakve postupke, naročito zbog toga što korijen problema ne leži u mogućnosti rađanja, već ravnopravne podjele posla i prilika za isti. Ono što je suštinski potrebno ovoj državi, prema njegovom mišljenju jeste poboljšanje u smislu finansijske podrške parovima, kako bi stvorili povoljne uslove za zasnivanje porodice.
Autor Robert Saviano istaknuo je kako se radi o veoma diskriminirajućoj kampanji, koja direktno vrijeđa sve one koji ne mogu začeti ili u nedostatku egzistencijalnih stvari ne mogu. Suština je jasna, kampanja predstavlja rađanje kao državni imperativ, a ne ženino pravo i tijelo. Poticanje na roditeljstvo međutim, ovdje je osnovni cilj, jer se daju i novčani poticaji onima koji to odluče.
Prosječna stopa nataliteta u Evropi iznosila je 2.4 djece po ženi u 1970. godini, ali je pala na 1.5 u 2013. godini prema istraživanjima OECD. Ističe se da je željena brojka 2.1 kako bi se osigurala stabilna populacija, a sve što je ispod toga smatra se lošim.
Međutim, loše je to što se usmjeravaju na potpuno pogrešan cilj, umjesto da ponude ženama jednake prilike i mogućnosti. Potrebno je naravno usmjeriti se na proširenje i očuvanje porodice, ali i mnogo više na dostojanstvo žena, koje nisu robovi i mašine za rađanje.
Međutim, to ženama u praksi znači samo dodatno otežavanje života. S obzirom na to država potiče rađanje, ali istovremeno ne osigurava posao, majke se nerijetko nađu u nezavidnom položaju, jer im se dešava da im poslodavci daju na početku rada ugovore, kojim pristaju na otkaz u slučaju trudnoće. U isto vrijeme abortus je legalizovan, ali se u praksi sprovodi loše, jer su procedure komplikovane.
Blogerka Džulia Bjasi izjavila je kako ova kampanja pokazuje kompletnu nesposobnost vlade da se bori sa niskim stopama nataliteta. Ogroman je teret na italijankama, čija građanska dužnost postaje rađanje. Većina žena već zna da je niska stopa nataliteta trenutni problem njihove države, ali jednostavno ne misle da je na njima da to riješe. Uostalom zašto bi se rađanje djece predstavljalo kao uspjeh u obavljanju građanske dužnosti? Ženo, ti si žena, sa ili bez djece, na poslu koji poželiš ili kao domaćica, jer je to tvoje pravo, kojim sama sebi opravdavaš sve što radiš. Država te ne posjeduje.
