Neki ljudi su nezadovoljni određenim dijelom svog tijela kao što je nos, usta ili brada. Međutim, Lisa Goodman-Helfand je imala problem sa kompletnim tijelom. Posvetila je punih 30 godina sakrivanju svog lica i pronalasku odgovarajuće odjeće koja će pokriti ostatak njenih nedostataka na tijelu. Uprkos tome što biste na prvu pomislili kako je imala samo problem u prihvatanju svog tijela onakvog kakvo jeste, problem je mnogo dublji.
Ona je patila od hronične autoimune bolesti koja se zove skleroderma.
Jedan od simptoma je razvoj crvenih fleka na koži, telangiektazija. Do desete godine bila je pokrivena cijela površina tijela ovakvih flekama, da bi ih već sa 12 počela pokrivati teškom šminkom. Postala je veoma vješta u šminkanju i prekrivanju svojih nedostataka na tijelu, ne dozvoljavajući nikome, osim članovima porodice da je vide bez šminke. Čak je i za vrijeme studija gdje je živjela u zajednici pokrivala svoje lice i tijelo odjećom i šminkom.
Gotovo da nikada nije napuštala ni toalet bez kompletnog šminkanja. Iz kuće nikada nije izlazila u kratkim suknjama, majicama ili bilo čemu što bi moglo otkriti neke dijelove njenog tijela. Njena potreba da izgleda normalno uticala je i na njeno samopouzdanje. Dovoljno teško bilo je znati da ima bolest radi koje ne može normalno živjeti, ali je godinama shvatila da to što sakriva svoje tijele ozbiljno utiče na njen doživljaj sebe, što ugrožava svaku mogućnost da se samopouzdanje izgradi.
Svjesna činjenice da je to ekstreman način življenja koji je prihvatila, odlučila se konačno prestati sakrivati svoje dijelove tijela, jer je spoznala da je najvažnije prihvatiti sebe sa svim nedostacima.
Male grudi, velika stopala, višak kilograma? Kožno oboljenje? Sve je to neizbježni dio života nekim ljudima, ali nisu odlučili umrijeti zbog toga. Jednostavno je. Volite sebe i prihvatite takve kakvi jeste.
Lako je reći da vam izgled ne predstavlja najvažniju stvar u životu, ali mnogo je teže kada se suočavate sa teškim oboljenjem koje vam ugrožava taj izgled. Njoj je bilo potrebno mnogo godina kako bi konačno uz podršku porodice i prijatelja izašla bez šminke. Bio je to istovremeno najstrašniji i najoslobađajući trenutak u životu. Mislite li da je sada prihvatila sebe onako kako izgleda? Ne baš.
Uprkos povećanju samopouzdanja i prihvatanju svoje ličnosti, nastavila je nanositi šminku, kao jedan od rituala u svom životu. Samo što danas to radi iz potpuno drugih razloga. Danas uživa u nanošenju šminke kao i svaka druga žena. Uprkos tome što je i dalje nesigurna, svakoga dana pomjera granice i sve više voli sebe.
Kada je bila trudna, njeno oboljenje joj je napravilo nove probleme pa je imala nekontrolisanu infekciju koja joj se otela kontroli i iskomplikovala prvih godinu dana života sa djetetom. Danas, nakon nekoliko susreta sa smrti, shvatila je da postoje mnogo veći problemi od njenih, jer je uspjela živjeti 30 godina sa sklerodermom. Vjeruje kako je uspjela onog trenutka kada je shvatila kako je druga opcija umrijeti od nje.
Zahtjevno je i izazovno cijeniti unutrašnju ljepotu i voljeti sebe onakve kakvi jesmo, ali je neophodno promijeniti koncept atraktivnosti. Postoji toliko različitih oblika ljepote i privlačnosti, da je apsolutno nefer zanemariti ih i isticati one koji su komercijalizovano uzdignuti i predstavljeni kao jedini ispravni.
Ljudi koji vas vole voljeće vas i bez šminke i sa njom, ma šta god vi njome htjeli prekriti.
Izvor: Marie Claire