Iza guste džungle na ostrvu Camiguin na Filipinima, kroz koju se probijate puna četiri sata, nalazi se maleno seoce Ilihan iznad kojeg se uzdiže ogroman vulkan. Njegove erupcije sredinom prošlog vijeka izbrisale su ovo mjesto sa lica zemlje. U samo jednom danu živote su izgubili svi stanovnici sela – osim tada dvanaestogodišnjeg Acla. Ovo je njegova životna priča.
Prije izlaska sunca u decembru 1951. godine, Aclova majka je svog sina poslala da kupi konzervu sardina. Maleni Aclo je izašao iz kuće i počeo se spuštati niz planinu, ne sluteći šta će se desiti u narednih nekoliko sati. Samo odjednom, zemlja ispod njegovih stopala je počela da tutnji i bez ikakvog upozorenja vulkan je svom snagom eksplodirao i za samo nekoliko trenutaka rijeka užarene lave preplavila je Ilihan.
„Bilo je užasno. Mnogo dima i buke“, sa suzama u očima priča Aclo. „Htio sam da se vratim na planinu. Mislio sam da mogu spasiti svoju porodicu.“
Nažalost, pomoći nije bilo. Članovi Aclove porodice su poginuli na mjestu nesreće, a dvanaestogodišnji neutješni dječačić je evakuisan u obližnji grad Davao u južnom Mindanaou. Od skoro 3000 ljudi koji su živjeli u podnožju vulkana preživio je jedino Aclo. Do dan danas on je poznat kao Sardine Boy (Dječak Sardina) zato što mu je konzerva tih ribica bukvalno spasila život.
No, njegova priča se ne završava tu i ako vam se pruži prilika da upoznate ovog osamdesetogodišnjeg starčića, on će vam sigurno ispričati o tome kako je našao utjehu i sreću u ljubavi svog života.
Naime, nekoliko godina nakon tragične smrti svoje porodice, Aclo se vratio u Camiguin gdje je upoznao svoju buduću suprugu Gloriju. Ljubav je uskoro krunisana brakom koji je trajao punih 60 godina sve do njene smrti 2016. Glorijina fotografija je uvijek uz njega, na stoliću uz stolicu na kojoj Aclo provodi mnogo vremena.
Danas Aclo živi sa sedmoro djece koju ima iz srećnog braka sa svojom Glorijom. I zbog toga je srećan. Preživio je stravične gubitke, ali i dalje je pun ljubavi i za svakog čovjeka ima lijepu riječ.
