Nakon prvog dijela serijala o najokrutnijim ženama u istoriji, u kome smo prikazali zločine žena koje su vladale različitim dijelovima svijeta, sada vam donosimo novih pet imena i užasnih priča koje stoje iza njih.
Ovaj put smo se odmakle od aristokratije i carskih prijestola, te se spustile među građanstvo. Pronašle smo pet sasvim običnih žena iz komšiluka, koje su činile strahovite zločine nad svojim porodicama, komšijama i nedužnom djecom. Neke su to radile zbog finansijske dobiti, druge su bile omađijane natprirodnim silama, dok su neke prosto uživale u krvavim pohodima.
Vražja Belle
Krajem 19. vijeka Belle Gunness započela je u SAD svoj krvavi pir tokom koga je ubila 40 muškaraca, žena i djece. Koristila je različite otrove i mesarski nož, a smatra se da je ubila i svoje dvoje djece. Zločini su počeli zbog novčane koristi, prvo je njena prodavnica izgorjela pod sumnjivim okolnostima, a zatim je njen muž umro na dan kada su se poklapale dvije polise osiguranja.
Ubrzo se udala za drugog čovjeka i rodila mu djecu, ali su svi umrli sumnjivom smrću. Objavljivala je oglase za traženje muža, svakog kandidata uspavljivala sedativima a zatim kasapila nožem. Čak je usvojila troje djece, koji su takođe tragično završili.
Ova žena ne da nije odgovarala za svoje zločine, već nikada nije uhvaćena, a tijela i kosturi njenih žrtava su pronađeni u njenoj kući nakon požara. Pronađen je i jedan leš bez glave za koji se sumnja da bi možda mogla biti Belle, ali nikada nije identifikovana.[nextpage]
Proizvođačica sapuna
Leonarda Cianciulli iz Italije po broju žrtava ne pripada ovoj listi, ali po okrutnosti i načinu ubijanja definitivno zaslužuje svoje mjesto. Još u djetinjstvu je dva puta pokušala da se ubije, a tokom života je bila trudna čak 17 puta. Imala je tri pobačaja, dok je 10 djece umrlo jako mlado. Zbog toga je prema ostalima bila izrazito zaštitnički nastrojena, a problemi su nastali kada joj je jedna proročica rekla da će joj sva djeca umrijeti.
U periodu od 1939. do 1940. godine ubila je tri svoje komšinice u Italiji jer je smatrala da će njen sin biti bezbjedan na ratištu ukoliko prinese ljudske žrtve. Žene je prvo omamila vinom sa sedativom, a zatim ih ubijala sjekirom. Kasapila ih je do najsitnijih dijelova, stavljala u veliku posudu, a zatim zalivala sredstvom za pravljenje sapuna. Krv je posebno čuvala i od nje pravila različite kolače, koje je zatim dijelila komšijama. Od posljednje žrtve je napravila sapun, koji je takođe nesebično dijelila sa drugima.
Na suđenju 1946. godine dobila je kaznu od 30 godina zatvora i tri godine kriminalnog azila. Umrla je od moždanog udara u zatvoru 1970. godine, a predmetni spisi i lonci u kojima je kuvala žrtve se čuvaju u muzeju u Rimu. Na osnovu njenog slučaja napravljena je i pozorišna predstava „Ljubav i magija u maminoj kuhinji“, koja se od 1983. godine igra i na Brodveju.[nextpage]
Lijepa zvijer Irma Grejs
Nacističke logore čuvalo je oko 37.000 ljudi, a 10 odsto su bile žene. One su svakodnevno učestvovale u zlostavljanju i ubijanju logoraša, a od svih se posebno izdvojila Irma Grejs. Njeno „radno“ mjesto bili su logori Aušvic i Bergen-Belzen, a poznata je pod nadimcima Hijena i Lijepa Zvijer.
Njena porodica je imala dugu istoriju mentalnih bolesti, a majka joj se ubila popivši kiselinu. Nije bila mnogo inteligentna i djeca su je maltretirala u školi, pa je odustala od obrazovanja u 14. godini i pristupila “Ligi njemačkih djevojaka”.
Bivši logoraši su na svjedočenjima tvrdili da ih je tukla dok im koža ne popuca, a zatim masturbirala dok bi im ljekari previjali rane. Takođe je na njih puštala izgladnjele pse i gledala kako ih ubijaju i komadaju.
Uhapšena je 1945. godine, a suđenje Lijepoj Zvijeri trajalo je 53 dana. Presuda je bila smrt vješanjem.[nextpage]
Crna udovica
Iako je najpoznatiji, Džek Trbosjek nije jedini niti prvi serijski ubica u Velikog Britaniji. Tu neslavnu titulu dijeli sa Meri En Robinson, koja je ubila više od 20 ljudi – svoje muževe, ljubavnike i djecu.
Meri En je rođena 1832. godine u siromašnoj porodici, koja je pritiskala da se uda što prije. Već sa 20 godina se vjenčala sa rudarom Vilijamom Moubrejem, a nakon osam godina braka su se preselili na sjeveroistok. Njihovo petoro djece je umiralo jedno po jedno, da bi zatim preminuo i Vilijam, a ona je živjela od njegovog osiguranja.
Njen život se potpuno promijenio. Uspijevala je da se bogato uda i rodi djecu, a kada bi nestalo bračne čarolije, ubijala je i muža i djecu. Trovala ih je arsenikom, zbog čega su ljekari njihove smrti pripisivali stomačnim tegobama, jer arsenik izaziva dijareju, dehidraciju i povraćanje.
Zanimljivo je da je Meri En sve vrijeme tokom svojih krvavih pohoda bila vijerna svom ljubavniku i brižljivo ga čuvala, dok je muževe ubijala. Međutim, na kraju je presudila i njemu.
Prekretnica se dešava kada se udaje za brodograditelja Džejmsa Robinsona i rađa mu dijete koje umire nakon samo četiri mjeseca. On postaje sumnjičav i ispituje zašto Meri En od njega traži da uplati životno osiguranje. Otkrio je da ima račun u banci koji krije od njega, zbog čega je izbacio iz kuće, a ona ostaje na ulici. Nakon nekoliko nedjelja se vratila starom načinu života i nalazila muževe, rađala im djecu, zatim ih ubijala i počinjala sve ispočetka. Naravno, svi su bili osigurani, a ona njihova nasljednica.
Policiji je trebalo više od 20 godina i 20 žrtava da poveže zločine sa Meri En i uhapsi je 1873. godine. Osudili su je na vješanje, a nakon pogubljenja sahranili u sklopu zatvora.[nextpage]
Tvorac anđela ili đavo lično
Sudeći prema broju okrutnih zločina i serijskih ubica, Velika Britanija je pogodno tlo za izopačene umove. Tako je početak 19. vijeka iznjedrio još jednu okrutnu ženu, koja je ubila više od 400 beba.
Amelija Dajer harala je između 1860. pa do 1896. godine. Njena meta bile su mlade, siromašne samohrane majke, od kojih je uzimala njihove bebe. Garantovala im je da će djeca uz nju imati bolji život, ali bi ih ubrzo zadavila i 
bacala u Temzu. Majke je prvo pronalazila u prihvatilištu za neudate trudnice, koje je bilo smješteno u okolini Bristola, da bi zatim vodila agenciju za smještaj djece u porodicama. Kako ne bi plakale, bebe je drogirala, a zatim ih izgladnjivala sve dok ne bi umrle.
Nakon desetak godina je otkrivena i izvedena pred sud. Međutim, provela je samo šest mjeseci u zatvoru jer je osuđena samo za zanemarivanje novorođenčadi, a nakon puštanja na slobodu je nastavila sa ubijanjem. U Londonu je objavljivala lažne oglase za udomljavanje djece, na koje su se javljale većinom samohrane majke.
Više joj nije bilo zanimljivo da polako ubija svoje žrtve, već ih je davila krojačkim metrom, a zatim bacala u rijeku. Otkrivena je kada je iz Temze izvučena beba umotana u papir na kome je bila Amelijina adresa. U rijeci su pronašli još pet beba, a u njenoj kući gomilu odjeće za bebe i strašan smrad trulog mesa.
Obješena je 1896. godine, a njeni zločini naveli su vlasti da promijene zakon o usvajanju. Nadimak “Tvorac anđela” dali su joj novinari.
