Kada bismo voljeli ljude, onoliko koliko volimo većinu stvari, svijet bi bio divno mjesto. Voljeli bismo bolje, duže, posvećenije i intenzivnije, jer danas, uprkos svim duhovnim vrijednostima, materijalno stavljamo na pijedestal. Zbog toga sam odlučila da svom sinu omogućim drugačiji uvid u realnost i podsjetim ga na prave životne vrijednosti.
Uprkos tome što ja nemam u potpunosti minimalistički stil života, postoji određena vrsta slobode koju vežem uz njega i želim je omogućiti svom sinu. To je sloboda življenja bez otežavajućih okolnosti, nepotrebne i besmislene monotonije, pronalasku strasti i svrhe, ali i sloboda fokusiranja na ono što stvarno vrijedi u životu. Prije nekoliko mjeseci sa porodicom sam razgovarala o tome šta trebamo promijeniti u životu. Moj suprug, minimalista, odgovorio je kako trebamo mnogo izbaciti, što me navelo da se uplašim za sve one predstojeće gubitke.
Za samo nekoliko mjeseci uspjeli smo se odreći mnogih stvari, kako bismo kvalitetnije provodili vrijeme koje imamo. Minimalizam je za nas značio način za bijeg od svega što nas okružuje. Konzumerizma, materijalnih stvari, pretjeranosti, sumnje, ometanja, buke i jurnjave za nečim što možda neće stići nikada. Zato sam odlučila na taj način da odgojim i svog sina.
Želim da se snalazi
Najlakše je ubrati gotove plodove, ali želim mu dati mogućnost učenja kroz rast i razvoj biljke. Zato želimo da se snalazi i da bude sposoban da preživi sam u različitim uslovima. Polako ga počinjem učiti kako da priprema sam hranu. Suprug i ja radimo na farmi, sami uzgajamo svu hranu, a on direktno učestvuje u procesu uzgoja, prvenstveno posmatrajući svog oca kako se posvećeno bavi uzgojem, a onda i mene kako zalivam biljke svaki dan brižljivo znajući da će jednog dana sve uloženo da se vrati. Jednako je i sa nama koji pomažemo njemu da izgradi svoju budućnost. Trenutno je malen i bespomoćan, ali jednog dana će narasti, uspjeti se osamostaliti i biti svoj čovjek. A to je sva sloboda koju želim.
Želim da ima životnu energiju, a ne novac
Život se ne svodi na rad 40 sati sedmično, za prosječnu platu. Ali se ne treba svoditi ni na rastrošnost kada jednom dođe ta plata. Zato želim da nauči dosta toga uraditi sam, jer na taj način će uštedjeti i vrijeme i novac. Ne zahtjeva sve pomoć drugih ljudi. Zato je veoma važno osposobiti djecu da rade sama stvari koje zaista i mogu bez pomoći drugih. Moj suprug i ja sada radimo manje, jer smo uspjeli uštedjeti novac, na stvarima za koje smo ranije izdvajali previše. Želim svom sinu da se oslobodi svih prepreka i doživi novac kao sredstvo, a ne kao cilj svog rada i života, jer je mnogo važnije imati elan koji te vodi kroz život od svog stečenog novca.
Želim da sakuplja uspomene, a ne stvari
Kada se osvrnem na svoje djetinjstvo, prisjećam se iskustava koja sam imala, a ne igračaka sa kojima sam se igrala. Nadam se da će i moj sin raditi isto. Želim da bude srećan i ispunjen svakog trenutka kada se osvrne na svoju prošlost i shvati kako je proživio mnogo toga, izašao iz svoje zone komfora i uradio nešto novo, ludo, spontano i zabavno. Zato mu ne želim ni poklanjati uobičajene stvari, jer to je nešto što može imati kad god poželi od bilo koga na svijetu. Kao roditelji uvijek mu poklanjamo avanturu, jer znamo da će takvo nešto pamtiti cijeli život. Tako smo mu za jedan rođendan poklonili njegov prvi pečat na pasošu i otputovali u Costa Ricu. I dan danas priča o tome, više nego što bi ikada pričao o nekim igračkama.
Uvijek je imao minimalno igračaka sa kojima se igra, a bio je srećan. Zato koristi više svoju maštu, jer se trudi da od postojećeg napravi nešto novo i zanimljivo, umjesto da vjeruje kako je sve već servirano i spremno za igranje u takvom obliku. Jedna od najboljih odluka je bila ona da se riješimo viška igračaka.
Želim da cijeni ljude u svom životu
Ne postoji mjerna jedinica za neke ljude u vašem životu, a zato je veoma važno da ih cijenite, čuvate i pridajete im značaj. Nemoguće je porediti ljude i stvari, a upravo zato je neophodno raditi na tome da djeca shvate šta je važnije i na koji način pokazati ljudima da im je stalo. Prije svega trebaju naučiti voljeti sebe, kako bi voljelii druge. John Green je to lijepo rekao jednom:”Ljudi su stvoreni da budu voljeni. Stvari su stvorene da budu korištene. Razlog zbog kojeg je svijet u haosu jeste upravo u tome što smo počeli voljeti stvari, a iskorištavati ljude”. Zato mu želim objasniti da ne treba tako. Ljubav prema drugima najveće je što može imati.
Izvor: Mothering
