Oduvijek je bila ona koja se suprotstavljala svojim roditeljima i zauzimala za sebe, čak i u školi pred nastavnicima. Rođena je 1921. godine u New Yorku, gdje je provela svoje djetinjstvo gledajući utakmice Yankees-a i čitajući u biblioteci. Nakon što je doktorirala u Illinoisu 1945. godine, željela se baviti nuklearnom fizikom. Ponudili su joj posao u medicini da se bavi proučavanjem iona, gdje je bez mnogo finansija morala biti borbena da ostvari zadane ciljeve. Pretvorila je jedan ormar u svoj malenu laboratoriju i u njemu postala najbolja prijateljica sa kolegom Solomonom Bersonom.
Zajedno su kreirali novi, veoma osjetljivi način da mjere hormone u tijelu. Identifikovali su hormone sa radioaktivnim izotopima i onda mjerili iznos antitijela koja su kreirali. Njihova tehnologija se koristi i danas kako bi se naučilo o hormonima i bolestima. Zahvaljujući tome uspjeli su otkriti kako inzulin djeluje na tijelo, čime se dijagnostifikovali različite tipove dijabetesa. Time su ujedno pomogli i doktorima kod samog tretmana pacijenata.
Pretvorila je jedan ormar u svoj maleni laboratorijum i postala najbolja prijateljica sa kolegom u njemu, Solomonom Bersonom.
Međutim, onda im se desio nenadani preokret. Solomon je umro od srčanog udara 1972. godine, ostavljajući Rosalyn samu u projektima i životu. Shvatila je da će bez njega biti shvaćena manje ozbiljno i da će joj biti teže. Odlučila se truditi više nego ikada, objavljujući 60 naučnih radova u samo četiri godine. Nagrađivana je mnogobrojnim priznanjima i nagradama, ali je i dalje maštala o samo jednoj. Onoj najvažnijoj, Nobelovoj. U svojoj kancelariji držala je flašu rashlađenog šampanjca svake godine u slučaju da je osvoji.
Njihova tehnologija se koristi i danas kako bi se naučilo o hormonima i bolestima. Zahvaljujući tome uspjeli su otkriti kako inzulin djeluje na tijelo, čime se dijagnostifikovali različite tipove dijabetesa. Time su ujedno pomogli i doktorima kod samog tretmana pacijenata.
I onda je konačno dobila povod za otvaranje 1977. godine za fiziologiju i medicinu. Umrla je 2011. godine pod još uvijek nerazjašnjenim okolnostima, ostavljajući iza sebe neprocjenjiva dostiguća u različitim oblastima.
Nagrađivana je mnogobrojnim priznanjima i nagradama, ali je i dalje maštala o samo jednoj. Onoj najvažnijoj, Nobelovoj. U svom ofisu držala je flašu rashlađenog šampanjca svake godine u slučaju da je osvoji.
