Ban Ki-moon, Kofi Annan, Boutros Boutros-Ghali, Javier Pérez de Cuéllar, Kurt Waldheim, U Thant, Dag Hammarskjöld i Trygve Lie. Sva ova imena imaju dvije zajedničke stvari: označavaju generalnog sekretara UN i sve i jedno označava – muškarca. Završekom mandata Ban Ki Moona, krajem 2016. godine, konačno bismo mogli vidjeti ženu kako preuzima kormilo ove, sedamdeset godina stare, institucije sastavljene od 193 članice.
Politikanstvo je već u toku, a pritisci se povećavaju zbog dvije istorijske činjenice: žena kandidat i to iz istočne Evrope, regije koja nikada nije bila na vrhu UN-a. Neki stručnjaci se nadaju da će, sa ženom na čelu, fokus UN-a biti na prevenciji sukoba i stvaranju održivog mira. Ovo je naročito važno u trenutku kada su UN upletene u skandale seksualnog zlostavljanja u mirovnim misijama i kada se suočavaju sa rastućim izazovima borbe protiv terorizma te izbjegličkim krizama širom svijeta. No, pronaći ženu iz Istočne Evrope oko koje se mogu usaglasiti Rusija i SAD – dvije najjače države i stalne članice Savjeta bezbjednosti sa pravom veta – mogao bi biti veliki izazov. Naročito ako se ima u vidu trenutno stanje u Ukrajini i Siriji, mjestima gdje ove zemlje imaju velike interese i suprotne politike.
“To je vrsta posljednjeg staklenog stropa na međunarodnom nivou. Savjet bezbjednosti je mjerodavno tijelo za provođenje mira i sigurnosti u svijetu, tako da bi postavljanjem žene na čelo bila poslata veoma jaka poruka”, rekla je Shazia Rafi, članica kampanje za izbor žene na čelu UN-a Žena za generalnu sekretarku i bivša generalna sekretarka Parlamentaraca za globalnu akciju. Rafi je podsjetila na izazove s kojima se ona suočavala tokom svoje karijere, kada se na žene u mnogim državnim organizacijama gledalo sa skepsom i nisu bile zapošljavane u velikom broju, zbog zabrinutosti oko njihove porodice i kućnih obaveza.
Žene čine polovinu svjetske populacije, ali drže samo oko 25% najviših pozicija u Sekretarijatu UN-a, uprkos činjenici da ovo tijelo ima za cilj jednakost polova. Početkom godine, zagovornici i veleposlanici odlučili su da zajedno sa kampanjom Žena za generalnu sekretarku širom svijeta javno podstaknu izbor žene na ovu poziciju, u nastojanju da predstave kvalifikovane potencijalne kandidatkinje.
“Sigurno se možemo sjetiti visoko kvalifikovanih žena i mislim da je ovog puta neophodno da se one uzmu u ozbiljno razmatranje”, rekla je Ruth Wedgwood, profesorka međunarodnog prava i diplomatije na Univerzitetu Johns Hopkins u Washingtonu i bivša američka članica u Odboru UN-a za ljudska prava.
Dvije žene iz Istočne Europe već su imenovane od strane svojih vlada: Irina Bokova iz Bugarske, koja trenutno službuje kao generalni direktor UN-a za obrazovanje, nauku i kulturu (UNESCO) i Vesna Pusić, prva podpredsjednica vlade i ministrica spoljnih i evropskih poslova Republike Hrvatske. Dva muškarca – Danilo Turk, koji je bio predsjednik Slovenije i Srgjan Kerim, makedonski diplomata i bivši predsjednik Generalne skupštine UN, takođe su službeno nominovani kao kandidati za glavnog sekretara. Intenzivna rasprava oko kandidata vjerovatno će početi u rano ljeto, u nadi da će sljedeći vođa biti izabran prije nego što Ki-moon odstupi sa funkcije 31. decembra.
Izborni proces tradicionalno je obavijen misterijom i uključuje zakulisnu politiku koja, kako neki tvrde, stavlja žene u nepovoljniji položaj u organizaciji koja još uvijek nije postigla ravnopravnost polova u svojim redovima.
“Rasprava oko toga ko bi trebao biti izabran javlja se uglavnom iza zatvorenih vrata ili uz čašu pića pa čak i ako biste pokušavali okarakterisirati glavnog trkača, niko ne zaokružuje glasački listić”, rekla je Wedgwood.
Kandidati za Glavnog sekretara predloženi su od strane zemalja članica, a iskustvo u velikim međunarodnim organizacijama ili obavljanje funkcija na čelu svoje zemlje predstavljaju normu za kandidovanje. Ko god bude izabran djelovaće kao “glavni administrativni službenik” u UN, postavljaće agendu organizacije i imaće mogućnost da skrene pažnju Savjetu bezbjednosti na važna pitanja. Prethodni sekretari fokusirali su se na probleme u rasponu od završetka siromaštva do klimatskih promjena.
Njih osmorica koji su, do sada, služili kao glavni sekretari porijeklom su iz Zapadne Evrope, jugoistočne Azije, Južne Amerike, Afrike i Istočne Azije, što je automatski izazvalo zahtjeve da bi, po regionalnoj rotaciji, Istočna Evropa trebala biti sljedeća zastupljena.
“Istočnoevropska grupa sada ima jednoglasno mišljenje, a mi smo ga podržali, što govori da smo uvjereni da bi sljedeći glavni sekretar UN trebalo da bude predstavnik jedne zemlje Istočne Evrope, a postoji nekoliko takvih kandidata sada”, rekao je Sergey Lavrov, ruski ministar spoljnih poslova u intervjuu u avgustu, ponudivši podršku Kremlja za kandidata iz Istočne Evrope. Ipak, slabiji odnosi između Moskve i susjednih zemalja nakon aneksije Krima, u martu 2014. godine, mogli bi otežati izbor kandidata kojeg bi odobrili i Rusija i SAD .
“U teoriji, naravno, jednostavno zvuči – zašto ne imati glavnog sekretara iz Istočne Evrope? Ipak, praktično pronaći nekoga ko će biti prihvatljiv za Ruse, ali i unutar političkog mainstreama tih istočnih evropskih zemalja, a da je takođe prihvatljiv i SAD i Evropljanima prilično je visoko postavljena ljestvica”, rekao je Jeffrey Mankoff, zamjenik direktora Programa za Rusiju i Evroaziju u Centru za strateške i međunarodne studije, sa sjedištem u Washingtonu.
UN su suočene sa nekoliko afera u posljednje vrijeme, uključujući i otkrića da su mirovne snage u Centralnoafričkoj Republici plaćali maloljetne djevojke manje od 50 centi za seksualne usluge. Ki-moon je opisao brojne skandale polnog zlostavljanja koji su bili prijavljeni posljednjih godina kao “rak u UN sistemu.” Sljedeći sekretar će se suočiti s globalnom izbjegličkom krizom, sa ljudima koji bježe od ratova i iz represivnih država poput Sirije, Iraka, Avganistana i Eritreje. UN su se borile kako bi osigurale sredstva potrebna za podršku humanitarnih odjela, uz zahtjeve za donacije – čini se kao pravi posao za jednu ženu.
Međutim, stručnjaci su podijeljeni oko toga da li će žena, ako dođe na čelo UN, dovesti do boljeg upravljanja i da li će više pažnje pridati pitanjima koja direktno utiču na žene i djevojke širom svijeta te i pristupu obrazovanju i ekonomskom osnaživanju.
“Jednakost je uvijek bila jedna od ključnih postavki UN-a”, rekla je Antonia Kirkland, menadžerka programa Jednakost sada, organizacije za ljudska prava koja je prva pokrenula kampanju za izbor žene za generalnog sekretara prije gotovo dvadeset godina. “Dok žena ne dođe na tu poziciju, ne možemo znati kako bi ona reagovala na one vrste događaja ili nesreća kojima se UN bave. Moramo da stavimo nekoga tamo da bismo vidjeli kakve promjene može donijeti.”
Stvaranje UN odjela žena u 2010. godini, a koji se bori za ravnopravnost polova i osnaživanje, pomoglo je da se stavi veći fokus na rasprave o ulozi žena koje mogu imati u međunarodnom rješavanju sukoba u svjetskoj organizaciji.
Ipak, borba da se žene poguraju u prve redove i zauzmu liderske uloge u međunarodnim organizacija neće se zaustaviti, čak i ako žena preuzime ovu ulogu na čelu UN-a 2017. godine. Kirkland je svoje oči već bacila na drugu organizaciju s istim problemom: Svjetsku banku.
