Drage djevojčice, prvo vam kažu da nije bitno jeste li novinar ili novinarka.
Pre dve godine, objavljeni su rezultati istraživanja o tome gde je, na svetskom nivou, ženama najbolje, a gde najgore.
Počni da voliš sebe, počni da misliš na sebe i počni da cijeniš sebe, jer savršena si baš takva kakva jesi.
„Izbroj do deset u sebi, pa ćeš se smiriti, nećeš reći ono što ne misliš.“
„Smatrala sam da će to ženama pružiti samopouzdanje da mogu da zatraže odsustvo ako je potrebno, a ne samo da budu jake i nastave sa životom, kada znaju da im treba vremena, fizički ili psihički, da prebrode tugu “, rekla je Džini Andersen, poslanica Radničke partije u Parlamentu koja je sastavila nacrt zakona.
Osmi mart ne bi trebao da bude dan ni po čemu poseban, već jedan u 365 drugih u kojima žene imaju ista prava, u kojima nisu diskriminisane niti eksploatisane, u kojima se glasno priča o gorućim problemima i poteškoćama.
U historiju, koju pišu muškarci, žene jednostavno nisu bile upisane i stiče se utisak da je osnovni doprinos žena čovječanstvu, rađanje djece i briga o domaćinstvu.
Onu tešku, koje se ne možeš kutarisati ma šta probala, jer su nam je dodijelili, globalno, džematile.
Poklon ženi svijeta. A mi objeručke prihvatile.
Daniela Jurčić, docentica na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru je nedavno objavila knjigu „Položaj žena u BiH, porast emanicipacije ili diskriminacije“.
Po grčkom političaru Georgiosu A. Papandreouu zove se škola u mjestu Aleksandrovac, opština Laktaši.
